U vedroj noći krajem travnja 2024., piromani su se ušuljali u uređeno stambeno naselje u Hermannsburgu, njemačkom selu s oko osam tisuća stanovnika, okruženom ravnim poljoprivrednim površinama, prirodnim rezervatima i vojnim bazama. Pod okriljem tame stigli su do velike kuće od crvene cigle, gdje su zapalili drvenu vrtnu kućicu i visoku bukvu ispred kuće. Prije nego što je stigla vatrogasna postrojba, pobjegli su neopaženi. Susjedi su se sljedećeg jutra probudili uz miris još tinjajućeg drva.
Kuća je pripadala Arminu Pappergeru, izvršnom direktoru Rheinmetalla, najveće njemačke obrambene tvrtke. Papperger, 62-godišnji snažan i sijed inženjer, tada nije bio kod kuće. Prema riječima lokalnih stanovnika, tamo nije boravio još od 2022., kada je Rusija napala Ukrajinu. Rat je Pappergera učinio vrlo zauzetim čovjekom: iz uspavanog industrijskog diva stvorio je međunarodnog obrambenog giganta koji je te godine bio na putu ostvariti gotovo 10 milijardi eura prihoda. Rheinmetall je već isporučio Ukrajini oklopna vozila, vojne kamione i streljivo, a Papperger je nedavno najavio planove za uspostavu četiriju pogona za proizvodnju oružja u toj zemlji.
Na ljevičarskoj internetskoj platformi ubrzo se pojavilo anonimno pismo u kojem je netko preuzeo odgovornost za požar. Pismo je oštro kritiziralo Rheinmetall zbog profita ostvarenog ruskom invazijom, a završilo je neobičnim zahtjevom: oslobađanjem iz zatvora bivšeg člana Frakcije Crvene armije (RAF), militantne skupine koja je tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća ubila istaknute njemačke poslovne ljude i javne osobe, među njima i direktora Deutsche Banka 1989. godine. "Njegovo utočište nije sigurno", napisali su anonimni počinitelji o Pappergeru.
Nekoliko mjeseci kasnije CNN je otkrio da su američke obavještajne agencije još ranije te godine upozorile Njemačku da Rusija planira ubojstvo Pappergera, što je bio najnapredniji od planova za likvidaciju vodećih ljudi obrambene industrije diljem Europe. U priči se nije spominjao požar, koji je vjerojatno bio više čin zastrašivanja nego stvarni pokušaj napada na direktora, no izvori upoznati sa situacijom rekli su da je plan ubojstva, u koji su bili uključeni ruski agenti, bio aktivan u vrijeme tog događaja. Počinitelji požara nikada nisu uhvaćeni, pa njihova moguća povezanost sa širim planom ostaje nepoznata.
Armin Papperger | Bloomberg
U siječnju ove godine James Appathurai, koji je vodio NATO-ov odgovor na hibridno ratovanje, tijekom zasjedanja Europskog parlamenta javno je potvrdio da je Rusija planirala ubojstvo Pappergera. "Sve upućuje na to da su Rusi spremniji riskirati živote naših građana i vrlo snažan odgovor s naše strane kako bi ostvarili svoje ciljeve", rekao je Appathurai za Bloomberg Businessweek, prije nego što je u srpnju postao privremeni direktor NATO-ovog Akceleratora obrambenih inovacija.
Napad na Pappergera predstavljao je novu granicu, čak i u usporedbi s dugom i dobro dokumentiranom poviješću ruskog nasilja nad protivnicima koji žive u inozemstvu. Prije rata Moskva je svoje napade usmjeravala na "blisko inozemstvo" – baltičke države i bivše članice sovjetskog bloka ili na Ruse koje je smatrala izdajnicima. Pokušaj trovanja Sergeja Skripala u Engleskoj 2018. pokazao je spremnost Rusije da u zemlji članici NATO-a upotrijebi zabranjenu kemikaliju, riskirajući civilne žrtve. No Skripal je bio ruski pukovnik koji je špijunirao za Veliku Britaniju, a ne direktor velike zapadne obrambene kompanije.
Nakon invazije na Ukrajinu, ruski hibridni rat, ne samo ubojstva, već i sabotaže, dezinformacije i prikriveni napadi na kritičnu infrastrukturu, naglo je ubrzao i prošle godine dosegnuo vrhunac. Tijekom Hladnog rata te su se tehnike zvale "aktivne mjere". Analitičari kažu da su opseg i intenzitet tih taktika u prve tri godine rata u Ukrajini bili veći nego u razdoblju najvećeg uspona Sovjetskog Saveza, iako se tempo 2025. usporio.
Papperger je daleko najpoznatija meta ovog novog doba. On je i središnja osoba europskih napora za naoružavanje Ukrajine te glavni dobitnik najvećeg ulaganja u obranu na kontinentu u posljednjim desetljećima. Dok su konkurentski izvršni direktori ostali u pozadini, on je glasno predvodio nastojanja za ponovnu militarizaciju Europe, kupovao konkurente, povećavao proizvodnju i čak se prijateljski rukovao s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Kijevu. To je s nedavnom najavom njemačke vlade da će drastično povećati obrambenu potrošnju izazvalo euforiju ulagača. Dionice Rheinmetalla od početka rata porasle su više od 18 puta. Sada je to najvrjednija obrambena tvrtka u Europi, s tržišnom kapitalizacijom oko 81 milijarde eura.
Papperger je izrazio žaljenje što su ulagači godinama "isključivali" obrambenu industriju. "Sada smo ključni igrač u globalnom obrambenom superciklusu", rekao je za Businessweek. "Uvijek smo bili spremni i to se sada isplatilo." U posljednje dvije godine Rheinmetall, najveći proizvođač streljiva u Europi, uložio je više od osam milijardi eura u poslove i novu proizvodnju. Papperger kaže da Rheinmetall gradi ili znatno proširuje deset tvornica. Sebe vidi kao zagovornika međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima. "Uvijek nam je bilo jasno da se slobodna društva moraju znati braniti", rekao je. "Mir i sloboda nisu besplatni."
Papperger nije želio komentirati zavjeru za njegovo ubojstvo, o kojoj je još mnogo nejasnoća. U lipnju 2024. lokalno je državno odvjetništvo obustavilo istragu o tome tko je postavio zapaljivi uređaj u njegov dom zbog nedostatka dokaza. Policija u Düsseldorfu također je istraživala širi plan atentata, no odustala je jer nije imala "konkretne tragove". To je iznenadilo više osoba upoznatih sa situacijom, koje kažu da je američka obavještajna služba njemačkim vlastima dostavila opsežne pojedinosti, uključujući konkretne podatke o osumnjičenima i njihovim namjerama.
Još prije požara njemačka je vlada tiho povećala Pappergerovu zaštitu na razinu istu kao kod njemačkog kancelara. To se dogodilo ranije nego što je bilo poznato. Danas je Papperger 24 sata dnevno okružen osobnim tjelohraniteljima. Dva naoružana stražara s mitraljezima smještena su ispred moderne staklene poslovne zgrade Rheinmetalla u Düsseldorfu, zajedno s dvama policijskim kombijima. Njegova bijela kuća u bogatom predgrađu također ima dva policajca s mitraljezima, policijski kombi i policijsku kućicu ispred ulaza. Više ga zaštitara obično prati na ručak ili sastanke.
Te opsežne mjere zaštitile su Pappergera od mogućih napadača. Međutim, prema riječima osobe upoznate s predmetom, pojedinci koji su planirali njegovo ubojstvo bili su, barem do kraja 2024., još uvijek na slobodi u Njemačkoj.
Atentat na direktora Deutsche Banka | Bloomberg
Još donedavno malo se tko zanimao za Pappergera ili njegovu tvrtku. Njemačka je nakon pada Berlinskog zida drastično smanjila vojnu potrošnju. Sjena sramotne vojne prošlosti zemlje još je uvijek visjela nad njom. Rheinmetall, koji je radio pod nacističkom kontrolom, upravljao je dvama pogonima u koncentracijskom logoru Buchenwald. Obrana je bila zabranjena tema za ulagače koji su poštovali pravila o okolišu, društvu i upravljanju (ESG). Cijena dionica tvrtke bila je u krizi. Neki su bankari čak predlagali da Rheinmetall prestane proizvoditi streljivo i vojna vozila te se usredotoči na svoj odjel koji proizvodi autodijelove.
"Prije pet godina Rheinmetall je izgledao kao tvrtka u zalasku, na potpuno pogrešnim temeljima", kaže Francis Tusa, urednik londonskog stručnog glasila Defence Analysis. "Tada nitko ne bi rekao da treba ulagati u streljivo. Streljivo je stvar 19. stoljeća."
Papperger se tvrtki pridružio 1990. kao inženjer za kontrolu kvalitete i postupno se penjao na hijerarhijskoj ljestvici. Godine 2010. napredovao je u upravni odbor obrambenog odjela. Godinu kasnije odbor je potpisao ugovor vrijedan oko 120 milijuna eura za izgradnju velikog vojnog centra za obuku za novog klijenta – Rusiju Vladimira Putina. Centar, koji se trebao nalaziti pokraj Nižnjeg Novgoroda istočno od Moskve, trebao je uključivati simulacije borbe uživo i suvremena strelišta za do 30 tisuća ruskih vojnika. Tadašnji izvršni direktor Rheinmetalla Klaus Eberhardt rekao je za njemački list da Rusiju vidi kao obećavajuće "tržište budućnosti". Rheinmetall nije želio raspravljati o Pappergerovoj ulozi u toj odluci. "Ugovor je sklopljen na izričit zahtjev njemačke vlade", rekao je glasnogovornik.
U to vrijeme Njemačka i Rusija razvile su snažne gospodarske veze u uvjerenju da će Wandel durch Handel (hrv. promjena kroz trgovinu), spriječiti izbijanje neprijateljstava među državama. Iste je godine tadašnja kancelarka Angela Merkel otvorila prvi plinovod Sjeverni tok, koji je sibirski zemni plin pod Baltičkim morem isporučivao izravno u Njemačku, zaobilazeći Ukrajinu i čineći njemačku industriju ovisnom o ruskoj energiji.
Papperger je 2013. unaprijeđen u direktora i restrukturirao tvrtku kako bi učvrstio svoj nadzor. Interni izvori kažu da Rheinmetall vodi kao svoje obiteljsko poduzeće te da velike i male odluke donosi s četveročlanim upravnim odborom.
Papperger, koji često nosi traperice i košulju na kopčanje, ponekad obilazi tvorničke pogone kako bi razgovarao o proizvodnim procesima te se družio s radnicima i variocima. Poznat je po izravnosti, pa ponekad izgubi strpljenje ako smatra da mu menadžeri na strateškim sastancima troše vrijeme, kažu osobe upoznate s njegovim stilom. Kao radoholičar, ponekad u četiri ujutro pošalje e-poruku s porukom "Trebam X i Y". U stilu poduzetnika postavlja pitanja zaposlenicima na svim razinama upravljanja: "Da je ovo vaš novac, biste li ga uložili u to?"
Papperger godinama poziva klijente na godišnji vikend lova na divlje svinje i jelene u šumi kod Unterlüßa, gdje Rheinmetall ima prostrano privatno testno područje za oružje od 50 četvornih kilometara – najveće u Europi, uza svoje tvornice za proizvodnju streljiva i vojnih vozila. Investitori i uglednici koji posjećuju tvrtku poznati su po vožnji u tenku Leopard, koji je poznat po sposobnosti kretanja po neravnom terenu dok na svojoj 120-milimetarskoj topovskoj cijevi može održati punu čašu piva.
U godini kada je Papperger preuzeo vodstvo, obrambeni odjel Rheinmetalla ostvarivao je manje prihoda od automobilskog odjela koji proizvodi klipove, sustave za kontrolu emisija i druge dijelove. U proljeće 2014. Rusija je anektirala Krim i poslala specijalne postrojbe u Donbas, što je izazvalo međunarodnu osudu. Ugovor Rheinmetalla s Kremljom odjednom je izgledao kao neugodna pogreška u procjeni. Njemačka vlada na kraju je spriječila Rheinmetall da dovrši centar za obuku. Tada su ruski dužnosnici tvrdili da je objekt 95 posto dovršen. Glasnogovornik Rheinmetalla kaže da je tvrtka u Rusiju poslala "manje sustave za pohranu", ali nikada nije isporučila softver i komponente za centar.
Te je godine obrambeni odjel tvrtke prijavio devet milijuna eura operativnog gubitka, a njemačka obrambena potrošnja kretala se oko jedan posto BDP-a. Papperger je počeo graditi tvornice oružja izvan Njemačke kako bi izvozio na nova tržišta, dok europske vlade nisu ulagale u odgovor na Putinovo zauzimanje Krima. Rheinmetall je stagnirao, s malo mogućnosti za rast izvan automobilske proizvodnje.
U mjesecima prije veljače 2022., Papperger je vodio tajne pregovore s fondovima rizičnog kapitala o preuzimanju tvrtke, rekli su ljudi upoznati s tim, koji su tražili anonimnost. Tada je Rheinmetall vrijedio samo oko četiri milijarde eura.
Bloomberg
Ti su pregovori propali kad su se ruski tenkovi približavali Kijevu. Dana 27. veljače 2022., tadašnji kancelar Olaf Scholz najavio je njemački Zeitenwende (hrv. prekretnica): 100 milijardi eura novih vojnih izdataka. Obećao je povećati državni obrambeni proračun na dva posto BDP-a. Sljedeći dan Papperger je u intervjuu za Handelsblatt ponudio isporuku streljiva, oklopnih vozila i druge opreme u vrijednosti 42 milijarde eura. Nekima u industriji to je izgledalo kao hvalisav pokušaj da si osigura gotovo polovicu novog fonda. Takvih brzih javnih izjava nije bilo od konkurenata poput ThyssenKruppa, koji proizvodi podmornice i ratne brodove, ili KNDS-a, njemačko-francuske obrambene tvrtke koja s Rheinmetallom proizvodi tenk Leopard.
Stotinu milijardi eura krenulo je sporo pod tadašnjom ministricom obrane Christine Lambrecht, kojoj su se mnogi rugali jer je Ukrajini ponudila pet tisuća kaciga umjesto smrtonosne pomoći neposredno prije ruske invazije. Njemačka je naposljetku isporučila oružje Ukrajini, prije nego što je Lambrecht u travnju 2022. izjavila da su državne zalihe iscrpljene te da će morati uskočiti proizvođači.
Papperger je počeo tražiti poslove. U studenom iste godine Rheinmetall se složio kupiti španjolskog proizvođača streljiva Expal Systems za 1,2 milijarde eura. Tada se to činilo skupom okladom.
Kad je Lambrecht u siječnju 2023. odstupila nakon niza gafova, njezin nasljednik Boris Pistorius signalizirao je tvrđi stav. Mjesec dana nakon preuzimanja dužnosti posjetio je glavni proizvodni pogon Rheinmetalla u Unterlüßu, što je tvrtka opisala kao "prvi posjet njemačkog ministra obrambenom dobavljaču nakon dugo vremena".
Bloomberg
Obrambene tvrtke obično žele imati narudžbu u rukama prije nego ulože novac u nove kapacitete. No za Pappergera je stisak ruke Pistoriusa, uz obećanje da će njemačka vlada kupovati, bio dovoljan da krene s ulaganjima; ugovor vrijedan 8,5 milijardi eura za isporuku 155-milimetarskog topničkog streljiva Bundeswehru potpisan je tek u lipnju 2024. Bio je to najveći ugovor u povijesti Rheinmetalla.
Možda je Pappergerov najodvažniji potez bio pokušaj ulaganja u samu Ukrajinu. Kada su se ukrajinski dužnosnici 2022. počeli raspitivati o uspostavi lokalne proizvodnje, čelnici Rheinmetalla isprva su oklijevali zbog sigurnosnih razloga, kaže osoba upoznata s tim. No u ožujku 2023. Papperger je stigao u Kijev kako bi dogovorio posao te se sastao sa Zelenskim u njegovu raskošno uređenom predsjedničkom uredu sa zlatnim obrubima, u strogo čuvanoj ulici Bankova u središtu grada. U trapericama i plavo-žutom džemperu s kapuljačom, bojama ukrajinske zastave, Papperger je sa Zelenskim razgovarao o stvaranju lokalnih proizvodnih kapaciteta.
Dva mjeseca kasnije, tvrtka je potpisala sporazum o osnivanju zajedničkog poduzeća s ukrajinskim državnim konglomeratom Ukroboronprom. Dogovor detalja potrajao je mjesecima, dijelom zato što je Rheinmetall tražio 51-postotnu kontrolu. Kada je sporazum konačno sklopljen krajem 2023., strane su se dogovorile da će se najprije usredotočiti na centar za održavanje vojnih vozila u zapadnoj Ukrajini. No u ožujku 2024. Papperger je otišao još dalje i objavio planove za gradnju četiriju tvornica u Ukrajini – za proizvodnju streljiva, vojnih vozila, baruta i protuzračne obrane. "Vrlo nam je važno učiniti sve što možemo kako bismo podržali Ukrajinu u njezinoj borbi za opstanak", rekao je.
U to vrijeme američka obavještajna služba upozorila je svoje kolege u Njemačkoj da ruska vojna obavještajna služba GRU preko unajmljenih agenata priprema atentat na Pappergera. Američke agencije pratile su više osumnjičenih iz različitih dijelova bivšeg SSSR-a, uključujući najmanje jednog ruskog državljanina, koje su smatrale organizatorima atentata. Zaključili su da se ne radi samo o planu na papiru – zavjera je bila u punom tijeku.
Bloomberg
Zavjera je odražavala širi trend: čini se da je Rusija spremna prihvatiti neviđene rizike i potencijalno pretrpjeti žrtve. Izgorjela vrtna šupa pokraj prazne seoske kuće možda ne izgleda kao geopolitička prijetnja. No napad u Hermannsburgu bio je tipičan za širu, sve intenzivniju sabotažnu operaciju Rusije diljem Europe.
Rusija je često angažirala kriminalce za provođenje napada, od kojih su mnogi uključivali podmetanje požara. U Velikoj Britaniji zapaljeno je skladište humanitarne pomoći za Ukrajinu u istočnom Londonu; u Poljskoj je požar uništio veliki trgovački centar; u Latviji su trojica muškaraca zatvorena jer su kroz prozor Muzeja okupacije Latvije bacili molotovljev koktel.
Prošlog ljeta američke obavještajne službe doznale su da je GRU angažirao posrednike da u pošiljke električnih masažera, poslane preko teretne mreže DHL-a, ugrade zapaljive naprave. Jedna je eksplodirala u teretnom postrojenju DHL-a u saskom Lipsu. Druga pošiljka izazvala je požar u skladištu DHL-a u Velikoj Britaniji. Američki obavještajci smatrali su da su te pošiljke, sve poslane iz Litve, bile pokušaj GRU-a da potencijalno napadne teretne letove prema Sjevernoj Americi. Američki su dužnosnici privatno upozorili Rusiju na opasnost od eskalacije.
Podmetanje požara jedna je od mnogih taktika kojima je cilj uznemiravanje, ometanje i širenje straha. Druga je uporaba dronova. Njemačke vlasti sumnjaju da iza niza misterioznih dronova koji nadlijeću vojne objekte, uključujući postrojenje Rheinmetalla u Unterlüßu, stoji ruska obavještajna služba. Visoki njemački vojni dužnosnik rekao je za Businessweek da su, kada je Bundeswehr krajem 2022. počeo obučavati ukrajinske vojnike u vojnoj bazi Wildflecken u Bavarskoj, u prvom tjednu primijetili dva drona, a potom da se njihov broj, prevelik da bi pripadao amaterima, s vremenom povećavao. Prošle je godine Bundeswehr oborio dron iznad vojnog poligona, no nije uspio utvrditi njegovo porijeklo, rekao je visoki vojni dužnosnik koji je želio ostati anoniman.
Cilj tih aktivnih mjera je produbiti podjele na Zapadu i povećati troškove, kako bi se oslabila potpora daljnjoj pomoći Ukrajini. Zajednička im je značajka da ostaju tik ispod praga koji bi izazvao vojni odgovor, a istodobno omogućuju uvjerljivo poricanje. Naravno, ljevičarski aktivisti u Njemačkoj povremeno su izvodili podmetanja požara, no anonimno preuzimanje odgovornosti za napad na Pappergerov dom, koje je izgledalo kao djelo ljevičarske skupine, uklapa se u ruski scenarij.
Njemačka se pokazala posebno plodnim tlom za ruske obavještajne službe u potrazi za agentima ili plaćenim posrednicima. Ruska Savezna sigurnosna služba (FSB), glavna nasljednica KGB-a, i druge agencije uspjele su regrutirati među brojnim Rusima koji su posljednjih godina emigrirali u Njemačku. "FSB ima veliku mrežu stalnih ili povremenih doušnika među Rusima u Njemačkoj", kaže Gerhard Conrad, bivši visoki dužnosnik BND-a, njemačke Savezne obavještajne službe, koji je do 2019. vodio Obavještajni i situacijski centar EU-a. "Vjerojatno imaju stotine ili čak tisuće imena s kojima mogu stupiti u kontakt i potencijalno ih aktivirati za podršku." Ruskim je službama posao bio olakšan time što je BND 1990-ih obustavio protuobavještajne operacije, a ponovno ih je pokrenuo tek 2017.
Putin ima posebnu opsesiju Njemačkom koja seže u vrijeme završetka Hladnog rata. Tada je svjedočio velikom poniženju Sovjetskog Saveza, dok je krajem 1980-ih bio agent KGB-a u Draždanima. Kada su prosvjednici krajem 1989. pokušali upasti u urede KGB-a u Draždanima, pozvao je sovjetsku vojnu postrojbu u pomoć, no rekli su mu da čekaju naredbe iz Moskve. "A Moskva šuti", uvjeravali su ga. Putin je napustio Draždane 1990. i uključio se u politiku u Sankt-Peterburgu.
Bloomberg
Od početka rata u Njemačkoj isplivali su brojni špijunski skandali povezani s Rusijom. Krajem 2022. njemačke vlasti uhitile su obavještajnog službenika BND-a zbog sumnje u špijunažu za Rusiju, a mjesec dana kasnije pritvorile su i njegova suučesnika. Postupak je još u tijeku. Godine 2023. uhićen je njemački vojni časnik i optužen da je Rusiji proslijedio osjetljive vojne informacije. Lani je osuđen na tri i pol godine zatvora nakon što je priznao većinu optužbi.
Putinov je režim otvoreno prijetio napadom na Rheinmetall. U listopadu 2024. glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da je radionica Rheinmetalla u Ukrajini "zasigurno" legitiman cilj ruske vojske. Njemački kancelar Friedrich Merz u međuvremenu je zauzeo oštar stav prema hibridnom ratu i javno pozvao Kremlj da to zaustavi. "Rusija nas već napada", rekao je nakon nedavnog samita NATO-a.
Ipak, njemačka istraga podmetnutog požara nije dala nikakve rezultate. "Nije bilo poznatih svjedoka samog požara, nije bilo videosnimki incidenta, a nijedan dokaz pronađen na mjestu događaja nije bio pogodan za molekularnu DNA analizu", izjavio je glasnogovornik lokalnog tužitelja u Hanzeatskom Gradu Lüneburgu, nadležnog za Hermannsburg.
Visoki dužnosnik njemačkog ministarstva unutarnjih poslova, koji je zatražio anonimnost jer nije bio ovlašten za javne izjave, rekao je za Businessweek da je zbog toga što Rusija za sabotažne operacije koristi lokalne kriminalce teško pratiti njihove aktivnosti do Moskve. Za ruske obavještajce u Moskvi, koji su izvan dosega zapadnih pravosudnih organa, moguće su samo ograničene kazne. Primjerice, dužnosnik za kojeg se vjeruje da je koordinirao požar u Latviji sankcioniran je u prosincu 2024. od EU-a, zajedno sa svojim zapovjednikom i drugim članovima ruske postrojbe GRU 29155, za koju Bruxelles tvrdi da je provodila "ubojite i destabilizacijske aktivnosti diljem Europe".
Njemačka se suočava s izazovima u suzbijanju ruskih hibridnih napada zbog ograničenja nadzora i stroge odvojenosti obavještajnih službi i pravosudnih organa. Ta su ograničenja uvedena nakon Drugog svjetskog rata kako bi se spriječilo stvaranje novog Gestapa. No zbog njih je Njemačka postala jedna od najlakših meta za sabotaže u Europi.
Bloomberg
Manje od dva mjeseca nakon požara, Papperger je ponovno otputovao u Ukrajinu, u postrojenje Rheinmetalla za popravak oklopnih vozila blizu poljske granice. Ovaj put stigao je s više oklopnih vozila i tjelohranitelja te nosio pancirni prsluk. Ručao je s ukrajinskim dužnosnicima i nakon nekoliko sati otišao.
Papperger je nastojao provesti konsolidaciju europske obrambene industrije, koja ostaje rascjepkana jer nacionalne vlade i dalje uglavnom samostalno nabavljaju oružje. "Ugovori moraju postati europski", rekao je Papperger u srpnju na industrijskom forumu u Bruxellesu. "Ulažemo milijarde, ali koordinacije još nema."
Lani je Papperger potpisao sporazum o izgradnji tvornice streljiva u Litvi, gdje Njemačka u svojoj prvoj inozemnoj misiji nakon Drugog svjetskog rata osniva novu NATO-ovu brigadu koja će s vremenom brojiti gotovo pet tisuća vojnika. Rheinmetall je sklopio i zajedničko poduzeće s talijanskom obrambenom tvrtkom Leonardo kako bi stvorio ono što je Papperger nazvao "novim teškašem u europskoj proizvodnji tenkova". Pokušao je i ojačati prisutnost tvrtke u SAD-u pristavši platiti gotovo milijardu dolara za tvrtku Loc Performance Products iz Michigana, specijaliziranu za vozila, u sklopu Pentagonova programa vrijednog oko 45 milijardi dolara za izgradnju nasljednika borbenog vozila M2 Bradley.
Pappergerove ambicije širenja Rheinmetalla nisu uvijek bile uspješne. Početkom ove godine propao je njegov pokušaj preuzimanja Thyssenkruppove divizije za brodogradnju i podmornice Marine Systems, kažu osobe upoznate s time, koje su željele ostati anonimne zbog povjerljivosti informacija. Preuzimanje bi Rheinmetallu omogućilo da svojem poslovanju sa streljivom i kopnenim vozilima doda i pomorsko krilo. (Thyssenkrupp je na kraju odlučio izlistati manjinski udio u toj diviziji na burzi.) Prema riječima upućenih, Papperger je bacio oko i na Hensoldt, proizvođača radara sa sjedištem pokraj Monakova, no tvrtka je lobirala kod njemačke vlade da joj pomogne zadržati neovisnost. Rheinmetall i Hensoldt odbili su komentirati.
Glavno proizvodno postrojenje Rheinmetalla u Unterlüßu sada je potpuno u ratnom pogonu, s opsežnom gradnjom koja čini tvrtku ključnom za ponovno naoružavanje cijelog kontinenta. Jednog dana krajem travnja teška mehanizacija premještala je i ravnala zemlju za proširenje tvornice streljiva koja bi trebala biti otvorena krajem kolovoza. S dodatkom Expala i novim kapacitetom u Unterlüßu, Rheinmetall planira do 2027. proizvoditi 1,5 milijuna topničkih granata godišnje, u odnosu na 70 tisuća prije rata u Ukrajini.
Bloomberg
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte izjavio je u lipnju da Rusija u tri mjeseca proizvede onoliko streljiva koliko zemlje saveza proizvedu u godinu dana. Za Rheinmetall to znači stalan priljev narudžbi. "Svi su pogledali u svoje bunkere sa streljivom i pomislili: 'Kvragu, je li to sve što imamo?'" kaže Tusa, urednik Defence Analysisa. "U Europi je Rheinmetall car u poslu sa streljivom. Proizvode više nego itko drugi i rastu brže nego itko drugi. Trenutačno Rheinmetall spašava Europu."
Rheinmetall se također pokušava probiti na najvruće područje obrambene industrije: dronove. Rat u Ukrajini pokazao je da će se bitke sve više voditi s pomoću rojeva bespilotnih letjelica koje djeluju na temelju umjetne inteligencije – područja u kojem Rheinmetall ima malo stvarnog iskustva. Partnerstvo s monakovskim startupom Helsing, najvrjednijim obrambenim startupom u Europi, propalo je prošle godine. Krajem 2024. Rheinmetall je objavio partnerstvo s proizvođačem softvera za dronove Auterion iz Virginije za zajedničku proizvodnju "bespilotnih zračnih, kopnenih i pomorskih dronova". U lipnju je najavio strateško partnerstvo s Anduril Industriesom, tvrtkom koju je suosnovao Trumpov pristaša Palmer Luckey, za razvoj dronova za Europu.
Bloomberg
Tvrtka koja nekoć nije znala hoće li njezin obrambeni odjel preživjeti sada ima drukčiji problem: kako zadovoljiti golemu potražnju za svojim proizvodima. Do ožujka je Rheinmetall imao rekordnih 63 milijarde eura zaostalih narudžbi. Papperger je povećavao proizvodne kapacitete tvrtke i tražio potencijalne nove pogone, no neki analitičari sumnjaju da će ugovore moći ispuniti na vrijeme. Zapošljavanje inženjera Pappergerova je druga bitka. Kako bi se istaknula, tvrtka je počela potencijalnim kandidatima dijeliti kondome s logotipom Rheinmetalla i sloganom "Sigurnost se računa, uvijek i posvuda".
Kako se zemlje NATO-a suočavaju s manjkom milijuna topničkih projektila za nadopunu zaliha poslanih Ukrajini, Pappergerova sposobnost ispunjavanja obećanja postaje ključna. Proširenje tvornice u Unterlüßu kasni, a napori tvrtke da pokrene proizvodnju oružja u Ukrajini nisu otišli dalje od pogona za popravak oklopnih vozila.
Papperger je lani rekao da cilja na 20 milijardi eura godišnjeg prihoda do 2027., u odnosu na oko šest milijardi eura iz 2021. Taj će cilj vjerojatno ponovno porasti s obzirom na rast narudžbi. U srpnju je izjavio da Rheinmetall pregovara sa sedam potencijalnih kupaca civilnih poslova tvrtke kako bi se mogao potpuno fokusirati na obrambenu proizvodnju. Tvrtka je sada vrjednija od ikoničnih njemačkih proizvođača automobila Volkswagen, Mercedes-Benz i BMW.
Rheinmetall ostaje meta. U travnju je hakerska skupina navodno povezana s Rusijom tvrdila da je došla do 750 gigabajta podataka tvrtke te je na tamnom webu objavila poveznicu za preuzimanje 1,4 tisuće dokumenata o tenkovima, motorima i računalima. Rheinmetall je izjavio da materijal nije osjetljiv i da potječe od prije pet godina. Papperger je rekao da su kibernetički napadi "stalna prijetnja svima nama".
U svibnju je Papperger potajno stigao u Latviju njemačkim vladinim zrakoplovom i kroz glavni grad Rīgu pratila ga je neoznačena kolona vozila, gdje je s dužnosnicima razgovarao o lokalnoj proizvodnji obrambene opreme. Bio je to najnoviji, a vjerojatno ne i posljednji put pod strogim sigurnosnim mjerama, kojim se nastojalo potaknuti europsku vojnu industriju – i pokazati da Rheinmetall nije pokoleban ruskim prijetnjama.
"Znatno smo pojačali sigurnosne mjere", rekao je za Businessweek. "Osjećam se sigurno."
--U suradnji s Karin Matussek, Monicom Raymunt, Andreom Palasciano, Michaelom Nienaberom i Aaronom Eglitisom.
.webp){kind=icon}
