Uzalud su u nedjelju uveče evropski zvaničnici skoro papagajski ponavljali istu rečenicu da trgovinski sporazum između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država "stvara sigurnost u neizvijesnim vremenima" te da "pruža stabilnost i predvidljivost trgovinskih odnosa". To je prvo ustvrdila predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula von der Leyen, a potom ponovili predsjednik Evropskog savjeta Antonio Costa, predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola i njemački kancelar Friedrich Merz, ali to nije spriječilo pravu poplavu negativnih komentara i kritika, kako političara i stručne javnosti, tako i građana.
Sudeći prema komentarima na društvenim mrežama i u medijima u kojima odzvanjaju ocjene da je posrijedi "poniženje", "kapitulacija" i "vazalizacija", Evropljani su dominanto bijesni na šeficu EK, smatrajući da se u pregovorima sa predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom nije dovoljno borila ili da nije imala dobru pregovaračku strategiju. Štaviše, kako ironično ocjenjuju pojedini komentatori, Evropska komisija je postigla nezamislivo: da konačno ujedini cijelu Evropsku uniju te da "danas svaki Evropljanin kritikuje trgovinski sporazum EU i SAD kao najgori (za Evropu) u istoriji".
Dobar dio lidera i šefova diplomatija država članica podržao je Ursulu von der Leyen ili se uzdržao od kritika pod obrazloženjem da još ne znaju detalje dogovora. Doduše, upadljivo je da skoro 24 časa nakon sporazuma izostaje bilo kakav komentar predsjednika Francuske Emmanuela Macrona, koji se inače zalagao za čvršći stav u pregovorima sa Trumpovom administracijom.
Bloomberg
Dan zavisnosti Evrope
Međutim, čini se da najobimnije i najoštrije kritike dolaze upravo iz Francuske, kako od stručnjaka, tako i od političara.
Prema ocjeni uglednog francuskog ekonomiste i profesora Oliviera Blancharda, dogodilo se ono čega se i pribojavao: potpuno neravnopravan "sporazum" između SAD i EU.
"Nema sumnje, asimetrične carine od 15 odsto su poraz EU. Kada zakon džungle prevlada, slabi nemaju mnogo izbora nego da prihvate svoju sudbinu. Ali Evropa je potencijalno mogla da bude jaka, bilo sama ili u koaliciji sa drugima. Morala je da bude spremna za uzburkane vode. I na kraju bi dobila bolji sporazum i poslala bi snažnu poruku svijetu. Propuštena prilika", ocijenio je Blanchard na društvenoj mreži X, dodajući da prije nego što se okrive Ursula von der Leyen i Evropska komisija trebalo bi shvatiti da što je veća grupa koja mora kolektivno da donese tešku odluku, manja je vjerovatnoća da će odluka biti donesena. "Evropa se sastoji od 27 veoma različitih zemalja. To je njena snaga, ali i njena slabost kada se suoči sa neposrednom opasnošću, sa Istoka ili sa Zapada."
Bloomberg Između dvije partije golfa Donald Trump postigao trgovinski sporazum sa EU
Nekadašnji francuski premijer Dominique de Villepein je objavi na društvenoj mreži X ocijenio da je 27. jul 2025. godine "Dan proglašenja evropske zavisnosti", pitajući se koliko će jednostrani investicioni sporazum od 600 milijardi dolara koštati Evropu radnih mjesta, kao i kakav će uticaj na energetski suverenitet i dekarbonizaciju, posebno na cilj neto nulte emisije, imati prisila kupovina energenata od 750 milijardi dolara.
"Nerealno je vjerovati da će Donald Trump ovdje stati sa svojim zahtjevima Evropi, čiji suverenitet prezire. Podjednako je nerealno vjerovati da će neki budući, razumniji američki predsjednik odustati od neočekivanog prihoda od ovih carina kada budu prihvaćene bez dodatne nadoknade", istakao je ovaj francuski konzervativac koji je bio premijer u vrijeme predsjednika Jacquesa Chiraca.
Kritike su došle i od francuske krajnje desnice i od krajnje ljevice. Poslanica Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen je u objavi na X-u sporazum ocijenila kao "politički, ekonomski i moralni fijasko za Evropu", ističući da je EU "dobila gore uslove od Ujedinjenog Kraljevstva", kao i da su neprihvatljive "asimetrične klauzule koje Francuska nikada ne bi prihvatila".
I lider ljevičarskog bloka Jean-Luc Melenchon osudio je sporazum, smatrajući da je "sve prepušteno Trumpu", prenio je francuski televizijski kanal BFM TV.
Nervozni Nijemci i Francuzi siti prijetnji
EU je bila primorana da se pokloni pred Trumpovim zahtjevima, zaključuje komentator holandskog liberalnog lista NRC Handelsblad Ric Rutten, koji primjećuje da su posljednjih nedjelja pukotine postale vidljive u jedinstvenom frontu koji je EU željela da predstavi.
"Zemlje poput Njemačke i Italije postale su nervozne, imale bi mnogo da izgube ako bi se njihove kompanije suočile sa visokim carinama. Druge, predvođene Francuskom, bile su prezasite prijetnji i vjerovale su da EU mora da zauzme čvršći stav. Gledano u tom svjetlu, rezultat je onaj koji takođe omogućava evropskim diplomatama da odahnu. Gore nego što se nadalo, ali bolje nego što se strahovalo", ukazuje Rutten.
Bloomberg Najveći udar će osjetiti njemačka i italijanska automobilska industrija
Da ovo nije fer dogovor, smatra i komentator italijanskog lista "Corriere Della Sera" Giuseppe Sarcina, ocjenjujući da EU plaća visoku cijenu za stabilnost u svojim odnosima sa SAD.
"Ovo je u suštini politički sporazum: EU je željela da izbjegne direktan sukob sa SAD-om. Prije Trumpa, prosječna carina koju su američke carinske vlasti nametale evropskoj robi bila je oko 4,8 procenata; sada je postavljena na 15 procenata", navodi Sarcina. "To je tri puta više i bez stvarnog ekonomskog opravdanja, jer Trumpova tvrdnja da Evropa eksploatiše SAD već nekoliko godina jednostavno nije tačna."
Petnaest procenata se teško može nazvati pravednim rezultatom, ocjenjuje ekonomski urednik belgijskog lista "De Standaard" Lieven Sioen, dodajući da je Trump rizikovao i pobijedio, "zato što je tvrdoglavo izmijenio pravila igre, koja su uspostavljena tokom decenija multilateralnih pregovora".
"Sada kada su ta pravila promijenjena, nemoguće je predvideti kako će nove carine uticati na ekonomije SAD i EU. U starom svijetu, američki potrošači bi platili cijenu: trgovinske carine čine život skupljim, guše inovacije i smanjuju prosperitet. U Trumpovom svijetu, one čine SAD bogatijim na račun njihovih trgovinskih partnera", ocjenjuje Sioen.
Opredjeljivanje između SAD i Kine
Međutim, jedina prednost ovog sporazuma, kako smatra komentator lista "The Irish Times" Cliff Taylor, jeste to što se izbjegava neposredni carinski rat između dvije strane koji je mogao da postane ozbiljan.
"Ovo je moglo da se pretvori u obračun oko za oko. Sada je obračun prekinut i trgovinsko oružje je vraćeno u futrole, barem na neko vrijeme. Irska se poprilično oslanja na američke investicije i trgovinu i bila bi posebno izložena ako bi izbio trgovinski rat", ukazuje Taylor, dodajući da je takav scenario rizikovao da u taj rat budu uvučene i velike digitalno-tehnološke kompanije čija su evropska sjedišta upravo u Irskoj.
Predjsjednik evropskih liberala Guy Verhofstadt sporazum je ocijenio kao skandalozan, loše ispregovaran i kao propast, pri čemu sporazumom nisu radosni ni u Evropskoj narodnoj partiji (EPP), kojoj pripada i Ursula von der Leyen.
"Nametanje osnovne carine od 15 odsto je očigledno kršenje principa Svjetske trgovinske organizacije i ozbiljan udarac evropskoj industrijskoj konkurentnosti", saopštio je predstavnik EPP-a za međunarodnu trgovinu Joergen Warborn.
Bloomberg Američke carine na evropski čelik i aluminijum ostaju 50 odsto
I najveća njemačka asocijacija industrije BDI je sporazum kritikovala ocjenama da je neadekvatan, bolan i da će imati ogroman negativan uticaj. BDI ističe da EU mora da pokaže da je više od samo jedinstvenog tržišta, mora biti moćan igrač. Prema procjenama Kilskog instituta za svjetsku ekonomiju, opšta carina od 15 odsto uz veće carine na čelik i aluminijum smanjiće njemački BDP za 0,15 odsto u roku od godinu dana, što je ekvivalentno gubitku od 6,5 milijardi evra.
S druge strane, geopolitički strateg i bivša direktorka Austrijskog instituta za evropske i bezbjednosne studije Velina Čakarova ističe da se ovaj sporazum mora shvatiti u kontekstu toga da živimo u drugom hladnom ratu između Amerike i Kine potpomognute Rusijom usred rastakanja globalnog sistema na dva dijela. Nakon ovog sporazuma, kako ocjenjuje Čakarova, EU ulazi u "produbljivanje strateškog partnerstva sa SAD, što će značiti još veću zavisnost od svih ključnih domena - trgovine, energetike, tehnologije i bezbjednosti i odbrane".
"Američke carine se odnose na geopolitičko preusmjeravanje i biranje strane između SAD i Kine. Ako Evropa ne želi da izabere stranu, u redu je, ali to dolazi sa ogromnom cijenom rizika. Nisam uvjerena da su građani EU svjesni da će morati da plate u budućnosti ili da su spremni da pokriju taj trošak", ističe ona i dodaje da bi na mjestu Ursule von der Leyen "prošla kroz vatru da bi dobila carinski sporazum za svojih 450 miliona građana EU sa svojim najvažnijim strateškim partnerom", bez neuspješnih igara "sačekaj i vidi" i "besmislenih prijetnji odmazdom s obzirom na teško stanje naše evropske industrije". "Ništa drugo ne bi bilo važno, nikakve igre 'sačekaj i vidi', nikakvo umiljavanje Kini, nikakva druga buka. Ovo je njen epski neuspjeh, kao što se i očekivalo."
.webp){kind=icon}
