text size
Dok poznavaoci kineskih prilika očekuju da će za američkog predsjednika Donalda Trumpa biti organizirana velika manifestacija na historijskom Trgu Tjenanmen u Pekingu, cijeli svijet s izvjesnom dozom strepnje dočekuje samit kineskog predsjednika Xi Jinpinga s američkim kolegom, iščekujući bar neki dogovor lidera dviju supersila, od ključnih pitanja globalne trgovine i ekonomskih odnosa, preko sukoba u Iranu i politike prema Tajvanu, do budućnosti razvoja vještačke inteligencije (AI).
Iako se u pojedinim analizama i dalje očekuje da bi ovaj susret mogao označiti svojevrsno formiranje G2, to jeste da bi SAD i Kina mogli napraviti dogovor kojim svoje interese nameću cijelom svijetu kao svojevrsni odgovorni čuvari kolektivnog dobra, ovakav razvoj događaja je malo vjerovatan. Međutim, uprkos međusobnom ekonomskom, strateškom i sigurnosnom rivalstvu, sva je prilika i da dvije supersile nastoje izbjeći direktan sukob u svakoj oblasti gdje bi posljedice takvog sukoba bile pogubne za njihove ekonomije.
Prema ocjeni austrijsko-bugarske ekspertice za geopolitičku strategiju Veline Čakarove, suočavamo se s realnošću novog Hladnog rata između Amerike i Kine (koja je u strateškom partnerstvu s Rusijom), gdje "dvije supersile moraju definirati neka pravila angažiranja i upravljati svojim sistemskim rivalstvom na način koji ne dovodi cijeli svijet na ivicu globalnog sistemskog sloma".
Opipavanje pulsa
Prva posjeta američkog predsjednika kini nakon skoro 10 godina, prema ocjeni direktora Centra za sile u usponu i globalni razvoj pri britanskom Institutu za studije razvoja Jinga Gua, predstavlja "strateško izviđanje" dviju rivalskih supersila.
"Obje strane pokušavaju pročitati najnovije rezultate druge strane, razjasniti crvene linije i testirati koliko daleko pritisak može ići prije nego što se stabilna tenzija pretvori u pucanje", rekao je Gu za Al Jazeeru. "Svrha nije nužno da se okonča takmičenje, već da se razumije teren, upravlja tempom i izbjegne borba pod nepovoljnim uslovima. U tom smislu, posjeta je manje usmjerena na pomirenje nego na očuvanje kontrolirane tenzije u kojoj takmičenje može da se nastavi bez prerastanja u otvoreni sukob."
Svi američki pregovori - od trgovine, preko tehnologije, do upravljanja i sigurnosnih pitanja – prema ocjeni Gua, "vrte se oko ključnog pitanja: kako održati konkurenciju intenzivnom, ali i dalje ograničenom".
Bloomberg
Prema ocjeni komentatora švicarskog lista "Le Temps" Frederica Kollera, samit predstavlja priliku za izgradnju povjerenja, jer je neophodno stabilizirati ovaj odnos kroz specifične mjere zaštite kako bi se izbjegla eskalacija koja bi mogla potresti cijeli svijet.
"Dosad su obje zemlje uspjele to uraditi bez većih incidenata. Rješenje krize u Hormuškom moreuzu moglo bi poslužiti kao prilika za obnavljanje minimalnog nivoa povjerenja, posebno u oblasti vojnih komunikacija", ističe Koller i dodaje da bi u zamjenu za trgovinske ustupke Washingtona Peking mogao izvršiti utjecaj na Teheran i pomoći Trumpu da se izvuče iz ćorsokaka koji je sam stvorio. "Ovo bi bila prilika da se pokaže da su, uprkos njihovim rivalstvima, ove dvije sile sposobne djelovati odgovorno".
Sve je više analitičara koji ističu neophodnost saradnje između velikih sila s fundamentalnim izazovima, kao što je AI revolucija ili klimatske promjene i njihove posljedice, poput ratova oko vode, sve veći migracioni tokovi i pandemije. Kako ističe francuski komentator Patrick Sabatier, nijedna sila ne može sama da se nosi s ovim izazovima, koji potencijalno mogu imati katastrofalne posljedice.
"Pa ipak, Kina i SAD su uključeni u tehnološku utrku u naoružanju oko vještačke inteligencije i svemira – prve sukobe u virtuelnom ratu", ističe Sabatier u francuskom listu "Liberasion". "Teško je zamisliti saradnju između nepredvidivog SAD-a, koji pokušava očuvati svoju opadajuću hegemoniju, i Kine koja želi obnoviti 'Srednje kraljevstvo'".
Trgovinski pregovori
Uprkos tome što Trump želi ponovo potvrditi SAD kao najmoćniju zemlju, a Xi očigledno želi isto to, ali za Kinu, njihov oktobarski susret u Južnoj Koreji je pokazao da su ipak spremni ukinuti razna trgovinska ograničenja nakon višemjesečnih pregovora i tenzija, kao i shvatanja da, ako se rivalstvom ne upravlja, to može biti pogubno za obje strane.
Međutim, Trump i Xi će i dalje imati o mnogo toga razgovarati tokom ovog dvodnevnog samita u Pekingu, pri čemu je očigledno da će se predsjednik SAD-a zalagati za povećanje kineske kupovine američkih poljoprivrednih proizvoda, a kineski će sigurno pritiskati SAD da odustane od nedavno najavljene trgovinske istrage kineskih firmi o nefer poslovnim praksama.
Bloomberg
Konkretno, dok Kina ulaže velika sredstva u AI i humanoidne robote, što je dio onoga što Xi opisuje kao "nove proizvodne snage" za koje se nada da će pokrenuti kinesku ekonomiju naprijed, mnogi u SAD-u vjeruju da kineske kompanije kradu američku tehnologiju kako bi unaprijedila svoje domaće industrije, poput optužbe da kineski DeepSeek potkrada američke AI modele.
Prije samita, u Seulu su pripremne razgovore o ekonomskim i trgovinskim pitanjima već imali američki ministar finansija Scott Bessent i kineski vicepremijer He Lifeng, koje su obje strane ocijenile kao "iskrene, detaljne i konstruktivne". U ovim razgovorima su se trgovinska pitanja poprilično isprepletala i s geopolitičkim i sigurnosnim pitanjima, budući da Bijela kuća vrši pritisak na Peking da joj pomogne u ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza. Konkretno, Besent je pozvao Kinu da se pridruži američkoj operaciji pratnje brodova kroz ovaj plovni put, priprijetivši da će SAD sankcionirati rafinerije u Kini koje prerađuju iransku sirovu naftu.
I dok Trump uvjerava da ga ne brine skok cijena energenata zbog blokade Hormuškog moreuza već mogućnost da Iran razvije nuklearnu bombu, sukob na Bliskom istoku već je izazvao naftnu krizu, koja prijeti da narednih mjeseci preraste u mnogo širu svjetsku ekonomsku krizu.
Istovremeno, Kina i SAD nastoje napraviti svojevrsni mehanizam koji bi mogao pomoći u nadgledanju njihovih trgovinsko-ekonomskih veza i upravljanju bilateralnim zabrinutostima koje su se rasplamsale posljednjih godina. Trump je u Peking poveo niz generalnih direktora najvećih američkih finansijskih, tehnoloških, zrakoplovnih i poljoprivrednih firmi, kao što su Tesla, Nvidia, Apple, BlackRock, Blackstone, Boeing, Citigroup, General Electric i Goldman Sachs, u nastojanju da napravi prodor u postizanju dogovora s Xijem.
"Zamolit ću predsjednika Xija, lidera izuzetnog ugleda, da 'otvori' Kinu kako bi ovi briljantni ljudi mogli uraditi svoju magiju i pomoći da se Narodna Republika podigne na još viši nivo", objavio je Trump na društvenim mrežama.
Iako Kina trgovinski više nije toliko zavisna od SAD-a kao što je bila u vrijeme Trumpovog prvog predsjedničkog mandata, Xi će zasigurno željeti da ovaj sastanak prođe dobro jer je Kini potrebna stabilnost u globalnoj ekonomiji koja je izložena velikim potresima. Analitičari procjenjuju da će Peking vjerovatno biti spreman napraviti manje ustupke, poput kupovine američke soje, prirodnog gasa ili aviona, kao i po pitanju kineskih ulaganja u Americi.
Kako ističe komentator grčkog dnevnog lista Naftemporiki Michalis Psilos, dvije supersile su međusobno zavisne. On ističe da američka industrija ne bi mogla funkcionirati bez kineskih rijetkih zemnih elemenata, čija vrijednost iznosi 1,2 biliona dolara – što je ekvivalentno četiri procenta američkog BDP-a.
"Međutim, nasuprot tome, podjednako je tačno da kineska ekonomija ne može preživjeti bez izvoza u SAD. I to je karta koju Trump drži u ruci. Dok Peking svakako može prodavati svoje proizvode mnogim drugim dijelovima svijeta, bez izvoza u SAD, bio bi primoran preispitati sve svoje petogodišnje, desetogodišnje i petnaestogodišnje planove – i, po svoj prilici, pripremiti se za recesiju", ističe Psilos i dodaje da, čak i ako se ne vole, Trump i Xi moraju postići dogovor, što je u interesu cijelog svijeta.
Budući da je Kina dominantna u rudarenju rijetkih zemnih elementa i proizvodnji robota, a SAD-u u proizvodnji vrhunskih kompjuterskih čipova neophodnih za razvoj AI i robotike, pojedine analize se nadaju da je ipak moguće da će doći do dogovora da SAD može dobiti kineske rijetke sirovine u zamjenu za vrhunske čipove.
Faktori Iran i Tajvan
I dok je isporuka sirovina svojevrsni kineski Hormuški moreuz, budući da može zaustaviti isporuku u bilo kojem trenutku, Peking je ujedno i najvažniji saveznik Irana i njegov najveći kupac nafte, pa je u poziciji da izvrši efikasan pritisak na Teheran da ponovo otvori Hormuški moreuz. To bi ujedno predstavljalo ogroman dobitak za reputaciju njegove zemlje. Kina se već tiho umiješala kao mirotvorac u ovaj rat i to preko svog utjecaja na Pakistan, koji se iskristalizirao kao posrednik u pregovorima između SAD-a i Irana.
Zbog toga, njemački komentator Jens Muenchrath smatra da Trump putuje u Peking kao neko ko moli, primjećujući da je već duže vrijeme predsjednik SAD-a prestao govoriti o neophodnosti obuzdavanja Kine.
Bloomberg
"Međutim, to je prvenstveno zbog činjenice da je `veliki (mirovni) posrednik` u Beloj kući previdio jedan mali – ali ne i sasvim beznačajan – detalj: Kina drži monopol nad sirovinama koje su neophodne američkoj tehnološkoj industriji: rijetkim zemnim elementima rijetkih zemalja", navodi Muenchrath za ekonomski list Handelsblatt.
Ipak, i Kini odgovara da se iranski rat okonča, jer joj blokada izvoza nafte i naftnih derivata iz Zaljeva stvara ekonomske poteškoće, uprkos ogromnim kineskim rezervama sirove nafte i preuzimanja vodstva u oblasti obnovljivih izvora energije i električnih automobila. Posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Aragchija Pekingu prošle sedmice izgledala je kao da je osmišljena da pokaže kakav utjecaj Kina ima na Bliskom istoku, što zvaničnom Washingtonu nije promaklo.
Istovremeno, u pregovorima će i budućnost Tajvana biti značajan faktor, naročito u situaciji kada Trump šalje pomiješane signale kada je riječ o ovom ostrvu koje Kina smatra dijelom svoje teritorije. Prošlog decembra, SAD je objavio sporazum o naoružanju s Tajvanom vrijedan 11 milijardi dolara, što je razbjesnilo kinesku vladu u tom procesu, da bi nešto kasnije Trump kritikovao Tajvan, ističući da ga Kina smatra svojom teritorijom.
"On (Xi) ga smatra dijelom Kine i to je na njemu šta će raditi", rekao je Trump, pri čemu je kritikovao Tajvan da Americi "ne daje ništa" za američke sigurnosne garancije.
Međutim, Peking očigledno pravi razliku između Trumpovih objava na društvenim mrežama i zvanične američke vanjske politike pa pojačava svoje insistiranje da SAD prekine naoružavanje Tajvana dok istovremeno vrlo često šalje svoje ratne avione i brodove oko Tajvana.
Ekonomska ekspertica Alicija Garcia Herrero ukazuje na globalnu dimenziju tajvanskog pitanja, ističući da je Tajvanski moreuz žila kucavica kroz koju protječe najvažniji resurs za vještačku inteligenciju.
"Tajvan proizvodi više od 90 procenata najnaprednijih poluprovodnika na svijetu – čipova koji pokreću data centre za AI, najsavremenije sisteme naoružanja i digitalnu infrastrukturu zapadnih demokratija. Kriza u Tajvanskom moreuzu imala bi posljedice uporedive s blokadom Hormuškog moreuza – ili gore", ističe ona za španski list El Pais. "Trumpovi pregovori s Xijem neće samo odrediti budućnost ostrva sa 23 miliona stanovnika, već i ravnotežu snaga u decenijama koje dolaze".
Ostatak svijeta čeka posljedice
Malo ko u svijetu očekuje da će ovaj samit dovesti do više reda u međunarodnim odnosima, već se prevashodno posmatra kakve će temelje postaviti za nadmetanje dviju supersila u narednim godinama.
"Kao i mnogi u SAD-u, Trump se konfrontacijski izjašnjava prema Kini. Ipak, ono što on zaista izgleda želi jeste veliki dogovor s Xijem na račun svih ostalih – uključujući i nas (Evropljane)", ističe Nico Lange, osnivač i direktor berlinskog Instituta za analize rizika i međunarodnu sigurnost.
Ipak, od posljedica eventualnog američko-kineskog sporazuma strepe, ne samo u Evropi, već širom ostatka svijeta. Kako ističe britanski ekspert Jing Gu, Evropa, Indija, Japan, Brazil, Južna Afrika, Bliski istok, zemlje ASEAN-a i mnoge ekonomije u razvoju ne žele da o globalnom poretku Kina i SAD pregovaraju, a da oni nisu uključeni.
Bloomberg
Evropa je posebno zabrinuta zbog trgovinskog sporazuma koji je isključuje i ubrzava njen pad pozicije snage na svjetskoj sceni, naročito zbog toga što su transatlantski odnosi između EU i SAD-a obilježeni rastućim tenzijama oko niza pitanja, od funkcioniranja NATO-a, preko pitanja Grenlanda, do vojne pomoći Ukrajini u odbrani od ruske invazije. Iako su lideri EU u februaru saglasili da nastoje smanjiti evropsku zavisnost od američkog tečnog prirodnog gasa i kineskih rijetkih minerala, zasad je EU još daleko od postizanja tog cilja.
Istovremeno i zemlje u velikom razvoju, poput Indije i Brazila, vide tenzije između SAD-a i Kine kao izazov za sopstvene ekonomske i strateške težnje. Manje zemlje globalnog Juga, pak, strepe da bi eventualni sporazum o obimnim kineskim investicijama u SAD zapravo preusmjerio kineski kapital i tehnologiju iz njihovih zemalja u kojima su kineske firme posljednjih godina znatno ulagale u izgradnju proizvodnih kapaciteta vezanih za čistu energiju.
Iako mnoge zemlje žele stabilne odnose između SAD-a i Kine, viši istraživač ISD-a Gu je rekao da Evropa ne želi "postati ona koja donosi pravila u svijetu gdje Washington i Peking određuju uslove trgovine, tehnologije, finansiranja klimatskih promjena, upravljanja vještačkom inteligencijom i industrijske politike".
I dok Evropu brine isključenost iz odlučivanja i podređenost, globalni Jug ne želi svijet podijeljen na sfere utjecaja ili upravljan bilateralnim dogovorom dviju supersila.
.webp){kind=icon}
