Njemački kancelar Friedrich Merz je proteklih godinu dana važio za jednog od malobrojnih lidera Evropske unije koji je održao dobar odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, ali samo jedna Merzova kritika američko-izraelskog bombardovanja Irana dovela je do dramatičnog raskida svojevrsne bromanse dvojice lidera. Štaviše, Merz je na svojoj koži osjetio nepisano pravilo Trumpove vlasti da svako ko ga kritikuje biva javno ponižen, a odnosi degradirani, što su već iskusili brojni svjetski lideri, kao što su predsjednik Francuske Emmanuel Macron i premijer Španije Pedro Sanchez.
Uprkos ovom javnom prepucavanju, nema naznaka da se dovodi u pitanje bliska američko-njemačka vojno-logistička saradnja, koja je Washingtonu izuzetno važna za vojnu akciju protiv Irana, jer je zračna baza u njemačkom gradu Ramsteinu od ključne logističke važnosti za dopremanje naoružanja na Bliski istok. Osim toga, američke vojne baze u Njemačkoj i širom Evrope ključne su za američko projektovanje moći na cijeli svijet.
Merz istupio "trumpovski"
Dosad je Merz sebe uvijek smatrao čovjekom kojeg Trump zove kada želi da razgovara s Evropom, pri čemu je Merz već tri puta lično bio gost u Bijeloj kući – posljednji put početkom marta, samo četiri dana nakon početka rata s Iranom. Tada je Merz imao samo riječi hvale za predsjednika SAD-a, ističući da Njemačka "podržava SAD i Izrael da se riješe ovog užasnog terorističkog režima". Tada je Trump još nazivao kancelara "moj prijatelj" i hvalio ga kao "snažnog političkog lidera".
Dva mjeseca kasnije, kancelar je napravio zaokret od 180 stepeni, izjavivši prilikom posjete jednoj školi u njegovoj rodnoj oblasti Sauerland da "iransko rukovodstvo, posebno takozvana Revolucionarna garda" u aktuelnom sukobu "ponižava" SAD te da izgleda da Washington nema jasnu strategiju kako da izađe iz ovog rata.
Bloomberg
"Iranci su očigledno jači nego što se očekivalo, a Amerikanci nemaju ni zaista ubjedljivu strategiju u pregovorima", rekao je Merz, dodavši da je uvijek problem s ovakvim sukobima to što se ne radi samo o ulasku nego i kako izaći iz njih. "To smo veoma bolno vidjeli u Afganistanu tokom 20 godina. Vidjeli smo to i u Iraku. Trenutno ne vidim kakav strateški izlaz će Amerikanci izabrati, posebno jer Iranci očigledno vrlo vješto pregovaraju - ili vrlo vješto ne pregovaraju".
Merz se požalio i da cijela situacija na Bliskom istoku snažno negativno utječe na njemačku ekonomiju i košta je mnogo novca. Iako je pritom ponudio da Berlin rasporedi minolovce u Hormuškom moreuzu, Merz je istakao da je preduslov za to da napadi prvo stanu.
Međunarodni i njemački novinari su bili iskreno iznenađeni Merzovim izjavama, pri čemu se čini da je najtačniju analizu dao njemački spoljnopolitički analitičar Ulrich Speck, rekavši da "poput Trumpa, Merz jednostavno kaže šta trenutno misli". Uostalom, to bi bio samo jedan u nizu kancelarovih gafova u javnim obraćanjima, jer malo ko vjeruje da je Merz zaista odlučio da se suprotstavi Trumpu.
Oštra reakcija iz Bijele kuće
Merzove opaske možda su zvučale bezopasno u učionici među njemačkim đacima, ali su u Washingtonu shvaćene kao direktan napad na Trumpovu politiku, naročito nakon toga što je Trumpova administracija već ljuta na lidere evropskih članica NATO-a koji su prethodnih sedmica isticali da rat s Iranom "nije naš rat".
"Njemački kancelar Friedrich Merz misli da je u redu da Iran ima nuklearno oružje. On ne zna o čemu govori. Kad bi Iran imao nuklearno oružje, cijeli bi svijet bio njihov talac", napisao je Trump na društvenoj mreži Truth Social, dodajući da upravo sada s Iranom radi "ono što su druge države ili drugi predsjednici davno morali da urade". "Nije ni čudo da Njemačkoj ide tako loše – i ekonomski i inače".
Bloomberg
Trumpova oštra reakcija se proteže na 315 slovnih znakova, efikasno spuštajući Merza na isti nivo kao Macrona, kojem se posljednjih mjeseci nekoliko puta rugao, tvrdeći pritom da ga je njegova supruga Brigitte Macron navodno tretirala "izuzetno loše". To je očigledno bila tipična Trumpova reakcija u kojoj se javnim izrugivanjem osvrće na sve one koji mu se usprotive. Konkretno, Macron je bio među prvima koji se usudio da kritikuje rat s Iranom.
Čak je i italijanska premijerka Giorgia Meloni, koja je njegovala bliske veze s Trumpom, došla u sukob s njim. On ju je verbalno napao nakon što je branila papu Lava XIV od Trumpovih oštrih kritika na papine antiratne poruke. Na neformalnom samitu lidera EU na Kipru prošlog petka, Meloni je rekla da nije imala skorašnji kontakt s Trumpom, iako su odnosi sa SAD-om, kako kaže, "i dalje čvrsti".
U vladinim krugovima u Berlinu, pak, već svi ulažu žestoke napore da se ova kriza u američko-njemačkim odnosima "ispegla" i kancelarove izjave povuku, naročito što se pred prvu godišnjicu postojanja Merzove vlade ona i sam Merz suočavaju s rekordno niskom popularnošću zbog ekonomske situacije i domaćih političkih sporova oko reformi.
Pa tako Merzov partijski kolega i šef njemačke diplomatije Johann Wadephul ističe da izjava o navodnom poniženju nije bila usmjerena protiv Amerikanaca, već je bila namijenjena kao "upozorenje iranskom režimu", to jeste da ih ubijedi da "moraju da naprave daljnje ustupke u mirovnim pregovorima" te da u suprotnom Trump rizikuje da izgubi ugled što će rezultirati obnovom napada na Iran.
I sam Merz je juče na konferenciji pokušao da svoju izjavu objasni kao reakciju na posljedice rata, insistirajući da njegov lični odnos s Trumpom prema njegovom mišljenju, ostaje dobar kao i uvijek.
Evropa u nezahvalnom položaju
Iako mnogi komentatori ne kriju svoje mišljenje da Merz u svojim ocjenama nije mnogo pogriješio, prije svega po pitanju Trumpove strategije kako da prisili Teheran da ponovo otvori Hormuški moreuz i preda svoje zalihe visokoobogaćenog uranija, mnogi ističu da Merzova izjava neće previše pomoći u rješavanju krize koja sve brže dolazi u EU.
"Kancelarova kritika upućena Trumpu nije bila samo beskorisna, već i štetna. Ugrožava centralne spoljnopolitičke odnose, a da pritom ništa ne postiže", istakao je u objavi na društvenoj mreži X Peter Neumann, profesor bezbjednosnih studija na londonskom univerzitetu Kings College. "Sviđa mi se Friedrich Merz, ali to je nažalost bio autogol".
Prema ocjeni glavnog tržišnog stratega kanadske investicione kuće "Wellington Altus" Jamesa Thorna, to da Merz drži lekcije Trumpu, a da istovremeno priznaje da Njemačka ne može sama da se brani, savršen je rezime moderne Evrope i "klasična evropska arogancija".
Bloomberg
"Njemačka želi moralni autoritet nezavisnosti, udobnost američke zaštite i budžetsku pogodnost da ne plaća ni za jedno ni za drugo. Merz živi u svijetu fantazije koji je stvorio Pax Amerikana: kritikujte hegemona, zavisite od hegemona i pretvarajte se da je zavisnost sofisticiranost", ističe u objavi na X Thorne i dodaje da "ako je Amerika ponižena, Evropa je gola".
Iako su Merzove najnovije izjave očigledno potvrda široko rasprostranjenog evropskog mišljenja da je ovaj rat zapravo glupa, nepromišljena i potpuno nepotrebna avantura, analitičari ukazuju na to da je sasvim drugo pitanje da li rastući otpor Evrope prema ratu s Iranom može natjerati Trumpa da preispita svoju politiku.
"Kratkoročno gledano, Merz je možda uradio upravo suprotno, potvrđujući u Trumpovom umu koliko su evropski političari slabi i nezahvalni", ističe spoljnopolitički kolumnista britanskog portala "Unherd" Daniel Depetris, dodajući da će američki predsjednik okončati rat i sklopiti sporazum s Iranom "samo na osnovu toga kako su time pogođeni novčanici Amerikanaca, a ne na osnovu onoga što Evropljani kažu ili urade".
Bloomberg
Prema njegovoj ocjeni, čak i kada ova kriza na Bliskom istoku prođe i u Bijeloj kući bude za Evropu simpatičniji predsjednik nego Trump, sasvim je izvjesno da su "dani kada je Zapad imao zajedničku spoljnu politiku – ili barem zajedničku teoriju o tome kako rješavati sporove – prošli".
"Pojedinačne države će imati individualne politike, od kojih će se neke uskladiti, dok će se druge sukobljavati", ističe Depetris, podsjećajući da je svijet tome svjedočio i kada je na čelu SAD-a bio Joseph Biden, otvoreni zagovornik NATO-a i posvećeni transatlantista. "Ono što je iranski rat dokazao jeste da evropska i američka spoljnopolitička usklađenost više ne funkcioniše zajedno. Kako god da se završi, transatlantski jaz će se dodatno proširiti jer obje strane udvostručuju svoje uvjerenje da su na pravoj strani istorije".
.webp){kind=icon}
