Opravdavajući rat koji su pokrenuli protiv Irana krajem veljače, SAD i Izrael izjavili su kako žele osigurati da ta zemlja ne može proizvesti nuklearno oružje. Sjeverna Koreja, još jedna država otuđena od Zapada, te sposobnosti posjeduje već dugo, a prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), nedavno je značajno povećala svoje kapacitete za proizvodnju takvog naoružanja.
Tijekom prve administracije Donalda Trumpa, SAD je pokušao pregovarati o denuklearizaciji sa Sjevernom Korejom. No vođa te zemlje, Kim Jong Un, odlučio je zadržati "nuklearni štit i mač" za koji državni mediji tvrde da je zaštitio režim od operacija poput ove protiv Irana.
Koliko nuklearnog oružja ima Sjeverna Koreja?
Glavni direktor IAEA-e, Rafael Grossi, izjavio je 15. travnja kako agencija procjenjuje arsenal te zemlje na "nekoliko desetaka bojevih glava". Inspektorima IAEA-e godinama je zabranjen ulazak u Sjevernu Koreju, no UN-ovo nadzorno tijelo za nuklearnu energiju nastavlja pratiti razvoj događaja putem satelitskih snimki i drugih analitičkih alata.
Međunarodni institut za mirovna istraživanja u Stockholmu (SIPRI), neovisni think tank, procijenio je da je do siječnja 2025. Sjeverna Koreja sastavila oko 50 bojevih glava te da posjeduje dovoljno fisijskog materijala za još njih 40.
Kim se obvezao na ubrzano proširenje nuklearnog programa svoje zemlje, a IAEA navodi kako postoje znakovi da je to širenje u tijeku. Konkretno, navodi se da su primijećene pojačane aktivnosti u nizu postrojenja koje ukazuju na značajno ubrzanje sposobnosti proizvodnje fisibilnog materijala.
Što je u dometu sjevernokorejskog nuklearnog oružja?
Sjeverna Koreja posjeduje niz balističkih projektila, redovito ispaljujući takve projektile u vode kod svoje istočne obale i kontinuirano radeći na unapređenju njihovih sposobnosti. Zemlja teži tome da svoje projektile kratkog i srednjeg dometa – a vjerojatno i one duljeg dometa – opremi nuklearnim bojnim glavama.
To svakako stavlja Južnu Koreju u domet sjevernokorejskog nuklearnog oružja, uključujući i 28.500 američkih vojnika stacioniranih u toj zemlji. Dvije Koreje su tehnički još uvijek u ratnom stanju. Poluotok je podijeljen nakon Drugog svjetskog rata, a dvije strane vodile su rat početkom 1950-ih, pri čemu je Sjever imao potporu Kine, a Jug SAD-a. Sukob je završio primirjem, a ne mirovnim sporazumom.
Japan, koji je također značajan domaćin američkih vojnih snaga, još je jedna potencijalna meta sjevernokorejskih projektila kratkog dometa.
Za Sjevernu Koreju bi bio veći izazov izvesti nuklearni napad na Guam, američki teritorij u zapadnom Tihom oceanu u kojem se nalaze vojne baze, ili na kopneni dio SAD-a. Sjeverna Koreja je razvila interkontinentalne balističke projektile (ICBM) koji mogu putovati dovoljno daleko da dosegnu SAD. No nejasno je mogu li oni nadvladati američke proturaketne sustave, jesu li dovoljno precizni da pogode predviđene ciljeve ili bi bojne glave mogle preživjeti povratak u atmosferu.
Može li se Sjevernu Koreju uvjeriti da se odrekne nuklearnog oružja?
U nastojanju da prisile Sjevernu Koreju na odustajanje od nuklearnog oružja, UN, SAD i njihovi saveznici učinili su je jednom od zemalja pod najstrožim sankcijama na svijetu. No pritisak nije urodio plodom. Nisu pomogla ni tri sastanka između Kima i Trumpa tijekom njegovog prvog predsjedničkog mandata.
Posljednjih godina izolacija Sjeverne Koreje je popustila jer je zemlja razvila bliske odnose s Rusijom. Godine 2024. te su dvije zemlje sklopile pakt koji uključuje obveze uzajamne obrane. Kina, u međuvremenu, nastavlja pružati diplomatsku potporu i ključnu gospodarsku pomoć Sjevernoj Koreji.
Obraćajući se na kongresu vladajuće Radničke partije u veljači, Kim je iznio svoju viziju daljnjeg razvoja naoružanja, obećavši izgradnju snažnijih interkontinentalnih balističkih projektila, prema navodima državnih medija. Pozvao je SAD da odustane od svog dugogodišnjeg zahtjeva za denuklearizacijom te poručio da bi umjesto toga trebali priznati Sjevernu Koreju kao nuklearnu silu.
- U pisanju članka pomogla je Heesu Lee
.webp){kind=icon}
