Uzalud su brojni vojni analitičari požurili s tvrdnjama da je svijet nadomak američkih nuklearnih udara na Iran, pa čak i Trećeg svjetskog rata, budući da je predsjednik SAD-a Donald Trump priprijetio da će "cijela civilizacija nestati" ako Teheran ne prihvati američke uslove za mir. Uzalud, jer očigledno nisu uzeli u obzir, ne samo Trumpov pregovarački stil i intenzivne diplomatske pregovore vođene van očiju javnosti, već i to da su ključne globalne sile, SAD i Kina, dosad pokazale u međusobnom hladnom ratu da ipak nisu spremne da dovedu do potpunog raspada globalnog sigurnosnog sistema s daljnjim kaskadnim efektima koji bi razorili globalnu ekonomiju.
Manje od dva sata prije najavljenog "kraja (iranske) civilizacije", SAD i Iran postigli su sporazum o dvosedmičnom prekidu vatre, koji uključuje i nesmetan prolaz trgovačkih brodova kroz Hormuški moreuz. Na primirje je pristao i Izrael, a cio dogovor je plod koordinacije Washingtona i Pekinga u kojem je Pakistan imao ključnu ulogu kao posrednik između SAD-a, Irana i Kine.
Iako na Bliskom istoku ima još sporadičnih iranskih udara, američke oružane snage prekinule su bombardiranje, cijena nafte momentalno je pala za 15 posto, a berze su odahnule, što je dovelo do skoka akcija zbog očekivanja da će normalizirati protok strateških sirovina, poput nafte, tečnog gasa i sirovina za proizvodnju vještačkih đubriva i čipova.
Dogovor o primirju su i Teheran i Washington predstavili kao sopstvenu pobjedu, a geostratezi smatraju da ovakav razvoj događaja ukazuje na to da su u okviru svojevrsnog Drugog hladnog rata između SAD-a i dvojca Kina-Rusija sve strane ipak spremne da koordiniraju posredničke sukobe kako bi izbjegle direktan sukob, ali i urušavanje svjetske, a samim tim i njihovih sopstvenih privreda.
Ciljanje Kine, ali i dogovori s Kinom
Iako je Persija više puta osvajana, od Aleksandra Velikog, preko Mongola, do arapskih plemena, niko nije uspio uništiti persijsku kulturu i identitet koji postoje više od 2.500 godina. Stoga su Trumpovi kritičari bili uvjereni da ni Trumpova Amerika neće uspjeti uništiti persijsku civilizaciju, uprkos prijetnjama, kao i ubistvu vrhovnog ajatolaha i ključnih vojnih i obavještajnih komandanata na početku izraelsko-američkog bombardiranja započetog 28. februara.
Ipak, Trumpova prijetnja je bila bez presedana. S jedne strane, ne pamti se da je ikad jedan američki predsjednik praktično najavljivao uništenje jednog naroda, a s druge strane, da je na ivici da iskoristi nuklearno oružje i to protiv zemlje koja nema nuklearno oružje.
Bloomberg
Opcije ograničenih američkih nuklearnih udara na iranska podzemna vojna postrojenja su u medijskim analizama uveliko prognozirane kao moguće, što bi izbrisalo još jednu crvenu liniju u međunarodnim odnosima i time olakšalo Rusiji da s tim opravdanjem slično uradi u Ukrajini. Štaviše, ova erozija ograničenja mogla bi se proširiti i na druge nuklearne sile, Kinu, Indiju, Pakistan i Sjevernu Koreju, smanjujući barijeru za upotrebu nuklearnog oružja u njihovim direktnim vojnim sukobima.
Osim toga, uprkos tome što su mnogi američki mediji uvjeravali naciju u savršenost američkog naoružanja, obavještajnog rada i preciznih napada korištenjem modernih tehnologija, 40 dana bombardiranja nije dovelo do pokoravanja Teherana, a svega 29 posto Amerikanaca smatralo je da je cijena rata opravdana.
Iran očigledno nije ni Venecuela, ali ni Irak, baš kao što Trumpova Amerika ne uspijeva projektirati moć na globalnom nivou kao Amerika kad je na njenom čelu bio George W. Bush.
Sve te okolnosti tjeraju Trumpa da što prije završi ovaj sukob, budući da se u novembru u SAD-u održavaju izbori za Kongres SAD-a na čije rezultate bi umnogome mogli utjecati dešavanja na Bliskom istoku, budući da je blokirani Hormuški moreuz doveo do skoka globalne cijene nafte i gasa, poguravši nagore ponovo inflaciju u SAD-u.
Ali, prekid vatre u Iranu ne bi bio moguć samo u pregovorima SAD-a i Irana, jer je Teheran tražio garancije, a njih nije mogao pružiti samo Washington, već i neko dovoljno snažan, a blizak Iranu – Kina. Uostalom, za Trumpovu administraciju iransko pitanje nikada nije bilo o vlasti ajatolaha u Iranu, nafti, neširenju nuklearnog oružja, iranskom sponzoriranju terorističkih grupa poput Huta, Hamasa i Hezbollaha ili o sigurnosnoj arhitekturi Zaljeva. Svaki od ovih segmenata predstavljao je pravi problem za rješavanje, ali nijedan nije obuhvatao ono što je najvažnije za zvanični Washingtona, a to je da umanji potrebu za američkim vojnim angažiranjem u Evropi i na Bliskom istoku kako bi što prije preusmjerio svoje snage na Indo-Pacifik.
Bloomberg
Drugim riječima, to što je Trump bombardirao Iran s jasnim ciljem da svrgne vlast ajatolaha sa čela Islamske Republike samo je dijelom imalo veze s izraelskim lobiranjem i interesima, a dobrim dijelom on je zapravo ciljao Kinu. Preuzimanjem kontrole nad Iranom, Washington je želio spriječiti kinesku strategiju da Amerikanci dugoročno budu zauzeti na Bliskom istoku i da ne mogu sebi priuštiti da ga napuste i u potpunosti se preusmjere na zaokruživanje Kine kroz direktan političko-vojni utjecaj na ostrvskom lancu, koji se proteže od Japana preko Tajvana do Filipina.
Pakistanska šatl-diplomatija
Upravo zbog toga, prekid vatre s Iranom je moguć jedino u američko-kineskoj koordinaciji, ali uz posrednike. Dosadašnji posrednici, poput Omana ili Katara, izgubili su diplomatski utjecaj čim su iranski dronovi i bombe počeli padati po svim zemljama Persijskog zaljeva, dok su se kao posrednici pojavili Egipat, Turska i Pakistan, nastojeći iskoristiti svoje dobre kontakte s tri strane.
Iako su mnogi očekivali da će Recep Tayyip Erdogan i turska diplomatija ovdje preuzeti primat, naizgled neočekivano se u prvi plan diplomatskih pokušaja probio pakistanski vrh, prije svega načelnik generalštaba pakistanske vojske - feldmaršal Asim Munir. Uz podršku pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa i pakistanskog šefa diplomatije Mohammada Ishaqa Dara, koji je bio zadužen za vezu s Kinom, Munir je iskoristio to što uživa naklonost Trumpa da napravi prodor u prve redove svjetske diplomatije.
Bloomberg
Čovjek za kojeg Trump kaže "moj omiljeni feldmaršal", "veliki ratnik" i "izuzetno ljudsko biće", uspio je ne samo uvećati globalnu moć Islamabada, već i isposlovati prekid vatre u sukobu koji prijeti da ozbiljno ugrozi svjetsku ekonomiju. Pakistan je, uz kinesku podršku 24 sata pred istek Trumpovog ultimatuma načinio prijedlog sporazuma o kojem je potom Munir, navodno, "cijelu noć" razgovarao s potpredsjednikom SAD-a J. D. Vanceom, američkim izaslanicima Steveom Witkoffom i Jaredom Kuschnerom, kao i iranskim šefom diplomatije Abassom Araghchijem.
Iako zvaničnici u javnim istupima zaobilaze objašnjenja o tome da je ovo primirje na posredan način dogovor Washingtona i Pekinga, Trump je u svom obraćanju bio iskreniji, pa je rekao da "vjeruje da je Kina podstakla Iran" da pristane na dvosedmično primirje.
"Najgori mogući scenarij je za sada izbjegnut. Ali prekid vatre do 14. aprila ne predstavlja oporavak sistema. On predstavlja kaskadno usporavanje", ističe austrijsko-bugarska ekspertica za geostrategiju Velina Čakarova i dodaje da je sljedeći korak koordinacija SAD-a i Kine pres samita Trumpa i XI Jinpinga 14. i 15. maja.
Posljedice Trumpove prijetnje
Prema ocjeni komentatora grčkog portala Infowar, ne može se govoriti o tome da je ovo pobjeda za Trumpa, iako on u svim svojim izjavama i najavama pokušava da se predstavi kao nesporni pobjednik koji je ponizio svog protivnika.
"U stvarnosti, nije postigao nijedan od svojih navedenih ciljeva: nije došlo do promjene režima u Iranu, već samo do atentata na političko i vjersko rukovodstvo; iranski nuklearni program nije zaustavljen; a kontrola nad Hormuškim moreuzom ostaje uglavnom u rukama Teherana", ističe Aris Chatzistefanou.
I šef Minhenske konferencije o sigurnosti Wolfgang Ischinger ističe da je preliminarni zaključak svega što se dogodilo "gorko" jer "nema proboja u promjeni režima, niti u nuklearnim pitanjima, niti u američkoj kontroli iranske nafte; SAD ostaje vezan na Bliskom istoku i samim tim zavisan, između ostalog, od Ramsteina u Njemačkoj". Ovaj njemački diplomata ističe da u pregovorima "EU ne postoji", pri čemu se pita je li ovo "Pirova pobjeda za Izrael" i je li ovo "1:0" za Kinu protiv SAD-a.
Bloomberg
Da Kina ima razloga za zadovoljstvo svjedoči i informacija da je spremnost američke, ali i japanske vojske raspoređene na Dalekom istoku smanjena zbog rata u Zaljevu. I to ne samo zbog toga što je iz Južne Koreje povučena američka baterija proturaketnog sistema THAAD, a iz Japana baterija protuzračnog sistema "Patriot", već i zbog toga što će japanska narudžba 450 raketa "Tomahawk" morati čekati na isporuku jer je američka vojska previše ovih raketa iskoristila u Zaljevu, pa prvo ona mora obnoviti zalihe.
Iako je možda postignut prekid vatre, Trumpove ekstremne prijetnje će imati posljedice i za njega i za ostatak svijeta. Prema ocjeni komentatora danskog lista "Politiken", danas se čak i Trumpovi bivši saveznici toliko plaše šta bi on mogao sljedeće uraditi da javno pozivaju na njegovu smjenu s funkcije.
"Trumpova smjena bi zahtijevala podršku većine njegovog kabineta i njegovog potpredsjednika, a nema znakova da će se to dogoditi. Pa ipak, činjenica da se diskusija vodi u javnosti pokazuje da Trump ne može jednostavno odbaciti objavu (s prijetnjom) kao pametnu pregovaračku taktiku", ističe danski komentator Jacob Fuglsang. "Sada postoji prekid vatre i nada za dogovoreno rješenje. Ali Trumpove riječi su neopozive i bit će posljedica – za njega i za ostatak svijeta".
Izrael poništava primirje?
Olakšanje zbog krhkog primirja je ograničeno, jer čak i ako pregovori budu uspješni, svijet se ne može vratiti na prethodni status quo. Komentatorica holandskog lista NRC Emilie van Outeren ističe da Iran sada kontrolira prolaz naftnih tankera kroz Hormuški moreuz, a da je Izrael ponovo izvršio invaziju na Liban i nema namjeru zaustaviti sukob tamo, uprkos tome što je pakistanski premijer Sharif rekao da se primirje odnosi i na Liban.
"Premijer Benjamin Netanyahu nije zadovoljan što je Trump odobrio primirje Iranu. Arapske države Zaljeva su izgubile osjećaj sigurnosti i reputaciju sigurnih zemalja", ističe ova komentatorica.
Lider izraelske opozicije Yair Lapid oštro je kritikovao premijera Netanyahua zbog dvosedmičnog primirja, nazivajući ga "najvećim političkim neuspjehom u historiji zemlje" te da Izrael "nije bio za stolom kada su donošene odluke o srži naše nacionalne sigurnosti".
"Nikada u našoj historiji nije bilo većeg političkog neuspjeha. Izrael čak nije ni bio za stolom kada su donošene odluke koje se tiču same srži naše nacionalne sigurnosti", napisao je Lapid i dodao da, iako je vojska izvršila sve zadatke, a javnost pokazala izdržljivost, Netanyahu "nije uspio diplomatski, strateški i nije ispunio nijedan od ciljeva koje je sam postavio". "Potrebne će nam biti godine da popravimo diplomatsku i stratešku štetu koju je Netanyahu izazvao zbog arogancije, nemara i nedostatka strateškog planiranja".
Ovaj politički napad je, očigledno, ne samo utjecao na to da premijerov kabinet saopći da se prekid vatre ne odnosi na Liban, već i da uže izvrši jedno od najsnažnijih bombardiranja Libana, ispalivši u deset minuta više od 100 raketa uglavnom na Bejrut, kako tvrdi, ciljajući položaje Hezbollaha.
Bloomberg
To je podstaklo šefa iranskog parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku da kaže da "nakon izraelske agresije na Liban, svi planovi za otvaranje Hormuškog moreuza moraju odmah prestati dok ne postoje garancije da je Liban uključen u primirje" te da postoji "ili primirje na svim frontovima ili nigdje".
Izraelsko bombardiranje Libana stoga prijeti da poništi jedinu stvar koju je primirje postiglo i koju Trump "prodaje" kao svoju pobjedu. Prema navodima iranskih izbora, samo tri tankera s naftom su prošla kroz Hormuški moreuz prije nego što je Izrael prekršio dogovor zbog kojeg je Iran zatvorio tjesnac za sve, osim za iranske brodove.
Ono što ulijeva nadu jeste da je potpredsjednik SAD-a J. D. Vance, koji je određen da predvodi američki pregovarački tim za pregovore s Teheranom, izjavio da je došlo do "legitimnog nerazumijevanja" te da su "Iranci mislili da primirje uključuje Liban", ali da Amerikanci to nikad nisu obećali. U subotu se očekuje nastavak pregovora.
.webp){kind=icon}
