.webp){kind=icon}
"Nije vrijeme za predavanja o moralnom riziku", rekao je bivši američki ministar finansija Lawrence Summers uoči niza američkih političkih inicijativa najavljenih u nedjelju radi stabilizacije finansijskog sistema nakon kolapsa Silicon Valley Bank (SVB). To je možda tako, ali možemo li barem nakratko da tugujemo?
Štedišama u SVB treba u cijelosti vratiti depozite, čak i ako su njihova novčana sredstva kod propalog zajmodavca iznad gornje granice od 250.000 dolara, koja bi trebalo da se primjenjuje na osiguranje depozita u američkim bankama. Kao i tokom finansijske krize 2008. godine, vlasti su uskočile kako bi osigurale da štediše ne izgube novac.
Bilo je mnogo zagovornika ovakvog poteza. Alternativa je bila da se rizikuje stabilnost depozitnog sistema i nanese velika šteta tehnološkom sektoru. Da klijenti SVB-a nisu bili zaštićeni, to bi moglo da prestraši štediše u drugim manjim američkim bankama, što bi izazvalo juriš na banke.
Dugoročniji troškovi
Čini se da ovaj potez ispunjava mnoge okvire i norme. Lijek ne postoji za dioničare ili vlasnike obveznica zato što su oni kapital svjesno izložili riziku i platili cijenu eventualnog dobitka. Ostalo je nejasno da li postoji jaz između imovine SVB-a i ukupne obaveze depozita. Američka centralna banka saopštila je da za pokrivanje gubitaka od propasti SVB-a neće biti potrebna sredstva poreskih obveznika. Čini se da će bankarski sektor na kraju podmiriti račun, ako bude potrebno. Konačan rezultat glasi da su štediše sigurne, a rizik od juriša na banke uveliko je smanjen.
Međutim, postojaće dugoročniji troškovi. Nakon finansijske krize, ograničenja na osiguranje depozita uvedena su za klijente banaka. Ograničenja su tu da malim štedišama daju povjerenje u svog zajmodavca. Od deponenata s velikim novčanim udjelima očekuje se da budu svjesni rizika i raspodijele svoj novac u nekoliko institucija. Kompanije koje se oslanjaju na rizični kapital, kao što su klijenti SVB-a, trebalo je savjetovati kako da upravljaju svojim likvidnim udjelima.
Povrat depozita štedišama sigurno će utješiti veće klijente banaka i reći im da mogu da deponuju svoj novac kod bilo kog zajmodavca koji je spreman dati najpovoljnije uslove. Takođe, u ovom slučaju nema nagrade za klijente SVB-a koji su pažljivije deponirali svoja sredstva. Zvaničnici i ekonomisti reći će da bi za cijelo društvo bilo puno gore da je došlo do bankarske krize. Međutim, šta će se dogoditi idući put, ako kolaps banke bude veći od SVB? Ko će onda podići račun za opšte jamstvo za hitne slučajeve na neosigurane depozite?
Depositphotos
Dobra vijest je da je britanska vlada izbjegla obavezu osiguranja depozita u SVB britanskoj banci, zahvaljujući nabrzinu orkestriranom spašavanju HSBC-a. Retorika iz Londona tokom vikenda ukazivala je na nekoliko mogućih scenarija koji bi novac poreskih obveznika u Ujedinjenom Kraljevstvu mogli da dovedu u opasnost, što je izbjegnuto prodajom. Upravo je bio potreban privatni dogovor banaka.
Jednostavan odgovor na pitanje kako pravilno osigurati bankovne depozite ne postoji. Kao i uvijek u krizi, odluke se moraju donositi brzo i na kraju se donose poređenjem posljedica dostupnih izbora. Međutim, još jednom se pokazalo da utvrđena gornja granica osiguranja depozita važi samo dok se nešto loše ne dogodi.
