.webp){kind=icon}
Uživanje u jednom od klasičnih italijanskih jela postalo je znatno skuplje, cijena pripreme prosječne pizze margarite u decembru je porasla za gotovo 30 odsto u odnosu na prošlu godinu.
To daleko nadmašuje prošlomjesečnu stopu inflacije od 12,3 odsto u toj zemlji koja je podstaknuta naglim porastom cijena energije i hrane. Nakon što je država uložila 75 milijardi evra (81,6 milijardi dolara) za pomoć Italijanima da se lakše suoče s poskupljenjima gasa i struje, cijene i dalje nezaustavljivo rastu.
Analizom tradicionalnog napuljskog specijaliteta bavi se Bloombergov mjesečni "Pizza Margherita" indeks, čiji je cilj da da uvid u troškove života procjenom cijena sastojaka za pripremu jednog od najpoznatijih i najjednostavnijih jela u zemlji.
Obrađujući podatke italijanskog nacionalnog instituta za statistiku i ministarstva finansija, indeks prati rastuće cijene osnovnih sastojaka - brašna, paradajza, sira mozzarelle i maslinovog ulja. Takođe, uzima u obzir i potrošnju električne energije potrebnu za pečenje pizze u pećnici na struju.
Trošak potrošačke korpe za pripremu pizze porastao je za gotovo 30 odsto
Troškovi pripreme pizze kod kuće porasli su puno brže od cijene gotove pizze, koja je porasla samo 9,9 odsto.
Osim energije, za najveći skok cijene u indeksu zaslužni su mozzarella, kojoj je cijena porasla gotovo 27 odsto, i brašno, kojem je cijena porasla nešto manje od 22 odsto. Ti sastojci su uobičajeni artikli u tipičnoj potrošačkoj korpi, čak i ako ne pripremaju svi pizzu kod kuće.
Iako postoji velika rasprava o tome koji su dodaci prihvatljivi na "pravoj" italijanskoj pizzi, ananas je svakako "ne-ne", margarita, zajedno s još jednostavnijom verzijom bez mozzarelle poznatom kao marinara, sorte su koje najviše cijene.
Vjerovatno su te vrste najčešće među osam miliona pizza koje se, prema procijeni prehrambenog vodiča Il Gambero Rosso, svakodnevno ispeku u zemlji.
Cijene sastojaka za pizzu/Bloomberg
Legenda kaže da je pizza margarita nastala u čast prve kraljice ujedinjene Italije Margarete od Savoje za vrijeme njene posjete Napulju 1889. godine. Boje tog jela, kada se na kraju začini listićima svježeg bosiljka, su zelena, bijela i crvena, baš kao i one na italijanskoj zastavi.
Postoji nekoliko varijanti pizze, jedna od njih je kao od papira tanka rimska i s druge strane, vrlo bogata njujorška. Uprkos tome, Napuljci tvrde da je njihova verzija klasa za sebe.
To je uvažila i Evropska unija, koja je njihovu pizzu priznala kao tradicionalni specijalitet (eng. Traditional Specialty Guaranteed product). Kako bi dobila tu oznaku, pizza mora biti pečena u pećnici na drva na 485 stepeni Celzijevih, ivica mora biti debela najmanje od jedan do dva centimetra, a smiju se koristiti samo tačno određeni sastojci kao što su ekstra djevičansko maslinovo ulje, svježi bosiljak, bivolja mozzarella ili tradicionalna lokalna mozzarella i paradajz od lokalnih proizvođača.
