.webp){kind=icon}
Dan pobjede 9. maja, u znak sjećanja na trijumf Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom 1945. godine, i dalje je najveći zvanični praznik u Putinovoj Rusiji i kamen temeljac njene ideologije. Ove godine Moskva će ga ponovo proslaviti vojnom paradom na Crvenom trgu i Putinovim govorom pred vojnicima — i dalje, uprkos, kako su ruske vlasti nazvale, osujećenom napadu ukrajinskim dronom na Putinovu rezidenciju Kremlja prošle nedjelje (Ukrajina negira umiješanost).
Ipak, Rusija je rijetko kada bila tako daleko od bilo koje vrste pobjede kao danas. Najveći Putinov problem je što ga se rijetko ko, osim njegove potisnute, poslušne populacije, više ne plaši.
Godinu i dva mjeseca nakon pune invazije na Ukrajinu ruska vojska je u potpunosti u defanzivi. Nakon neuspjeha prošle jeseni, zbog kojeg je izgubio dijelove osvojene teritorije u oblasti Kharkiv na sjeveru i oblasti Kherson na jugu Ukrajine, Putin je proveo zimu ukopavajući se duž linije fronta od 1.000 kilometara, ofanzivnom akcijom ograničenom na neuspješnu kampanju raketnog udara za uništavanje energetske infrastrukture Ukrajine i direktne napade na ukrajinska utvrđenja u istočnom regionu Donbasa. Tamo je jedini manje-više značajan grad koji su osvajači uspjeli da zauzmu bio mali Soledar. Iako su pod velikim pritiskom, ukrajinske snage u Bakhmut, Marinka, Avdiivka i Vuhledar se i dalje, u različitoj mjeri, drže.
Sada Rusi čekaju ukrajinsku kontraofanzivu s izvjesnom strepnjom. Na Telegramu kruže glasine o planu za lansiranje rojeva trkačkih dronova, koje su kupili Ukrajinci u Kini, na ruske rovove. Ukrajinske trupe se gomilaju na više tačaka previše proširenog fronta - vjerodostojna prijetnja koja sugeriše da će pokušati da pređu široki Dnjepar da presijeku glavno rusko osvajanje u ovoj kampanji, kopneni most ka Krimu. Igor Girkin, zvani Strelkov, veteran ruske kampanje protiv Ukrajine 2014, a sada nacionalistički kritičar Kremlja, upravo je prvi put u nekoliko riječi predvidio da će Rusija izgubiti rat.
Depositphotos
"Čak i za 'dostojanstven, nefatalni poraz' (u kojem neprijatelji odustaju od planova da potpuno razbiju Rusiju i likvidiraju njen suverenitet) moraćemo dugo i žestoko da se borimo", napisao je Strelkov u objavi na svom Telegram kanalu, koju je pročitalo skoro 800.000 pretplatnika.
Ne osjećaju da stvari ne idu kako treba samo "ljute patriote" poput Strelkova. Procurjeli snimci, navodno privatnih razgovora u kojima su učestvovali istaknuti ruski biznismeni, otkrivaju bespomoćan bijes ako ne na samu invaziju, onda na neumješno rukovanje Kremlja i na dugoročnu štetu nanesenu međunarodnim vezama ruske poslovne zajednice.
Obični Rusi savjesno govore anketarima da podržavaju takozvanu "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini. Uostalom, izražavanje suprotnog mišljenja moglo bi da košta, kao što pokazuju hiljade sudskih presuda protiv ratnih protivnika. Ali kada se postavljaju konkretnija pitanja, većina pokazuje nespremnost da donira čak i male količine novca vojsci i očekuje novi talas mobilizacije uskoro - znak pesimizma u pogledu napretka rata. Zajednički napori propagandne mašinerije i represivnog aparata nisu uspjeli da ubijede većinu Rusa da imaju stvarni udio u invaziji: Koncept ruskog egzistencijalnog rata protiv Zapada može biti privlačan na nekom nivou, ali ne i na ličnom.
Zvaničnici u ruskim regionima, posebno onima koji su bliski Ukrajini, takođe su sve zabrinutiji jer su napadi dronova, artiljerije i gerilaca iz Ukrajine sve učestaliji: prošle nedjelje dva voza su iskočila iz šina od bombi u regionu Bryanska, a pogranični grad i sela su sada gotovo rutinski granatirani. U nekoliko takvih regiona bezbjednosni problemi su primorali da se otkaže parada za Dan pobjede.
Čak i najaktivniji učesnici invazije, komandanti ruskih regularnih, poluregularnih i neregularnih snaga, teško da su ujedinjeni pred dosljedno strašnim ukrajinskim otporom. Prošle nedjelje, Yevgeny Prigozhin, osnivač Wagnerove plaćeničke vojske, pojavio se u videosnimku dok su u pozadini leševi njegovih ljudi, prijeteći da će povući svoje snage iz Bakhmuta ukoliko se ne povećaju zalihe municije koje dolaze od vojske.
Iako je Prigozhin povukao svoje prijetnje – ali ne i retoriku – nakon što je očigledno dobio neka obećanja od redovne vojne komande, njegovi oštri napadi na generale ne odaju utisak povjerenja u rusku pobjedu.
Na globalnoj političkoj sceni Rusija je pogriješila u svojim naporima da izgradi podršku za antizapadnu koaliciju zemalja u razvoju u Aziji i Africi kako bi bila protivteža odlučnoj podršci Zapada Ukrajini. Ranije ovog mjeseca, Indija i Kina, navodni strateški partneri Rusije, glasale su za rezoluciju Ujedinjenih nacija koja, između ostalog, opisuje Rusiju kao agresora i izražava zabrinutost zbog daljnjih ekspanzionističkih akcija s njene strane. Iako je Kina kasnije negirala da podržava konkretan jezik, glasanje, nakon telefonskog razgovora kineskog lidera Xi Jinpinga s ukrajinskim kolegom Volodymyrom Zelenskim, u Kremlju neće biti protumačeno kao prijateljski gest — pogotovo zato što vojna pomoć Kine ne dolazi i velike kineske kompanije nerado isporučuju Rusiji elektroniku koju više ne može da kupuje na Zapadu zbog sankcija.
Drugi potencijalni saveznik - Južna Afrika upozorila je Kremlj da će morati da poštuje nalog Međunarodnog krivičnog suda za Putinovo hapšenje ako prisustvuje tamošnjem samitu u avgustu; tiho je predloženo da Putin učestvuje putem videoveze.
Bloomberg
Čak su i nekadašnji proruski lideri postsovjetskih zemalja djelovali nezavisnije. Čini se da su lideri Jermenije i Kazahstana zaboravili da im je nedavno bila potrebna ruska vojna podrška u prijetećim situacijama; oni otvoreno traže saveznike drugdje. Oni su navodno prihvatili Putinove pozive na svečanosti 9. maja u Moskvi — nekoliko postsovjetskih lidera će biti jedini strani dostojanstvenici koji će prisustvovati — ali oni uglavnom štite svoje pozicije umjesto da demonstriraju solidarnost s ruskim diktatorom.
Kao rezultat invazije, Rusija sada graniči samo s otvoreno neprijateljskim nacijama (poput Finske koja je tek primljena u NATO) ili sa zemljama koje ublažavaju svoju podršku Putinovom ratu.
Čak i očigledna otpornost ruske ekonomije — očekuje se da će BDP nastaviti rast u četvrtom kvartalu 2023, prema Bloombergovoj konsenzus prognozi — označava odsustvo potpunog poraza, a ne pobjede: prihodi od izvoza su se smanjili, a tradicionalna tržišta su izgubljena.
Ukratko, Putin ima malo toga da slavi na Dan pobjede: za samo godinu dana zločinačke, bratoubilačke, loše osmišljene i loše vođene vojne kampanje, on je sam u svakom pogledu unazadio Rusiju. Što je najgore za diktatora koji se oslanja na prijetnje i nasilje da bi održao status ruske države u zemlji i inostranstvu, njegova sposobnost da postavlja crvene linije stalno je erodirala. Napadi na rusku infrastrukturu i javne ličnosti — najskorije, istaknutog proratnog pisca Zakhara Prilepina, koji je jedva preživio eksploziju automobila prošle nedjelje — nisu izazvali nikakvu vrstu strašne odmazde. Rusija je takođe izgubila sposobnost da obuzda svoje bivše vazale iz SSSR-a, a njena uloga u odnosu na velike azijske, latinoameričke i afričke nacije sve više liči na ulogu molitelja, a ne globalnog centra moći.
Pojavila se jasna razlika između poniženja koja se Rusiji mogu nanijeti na bojnom polju i van nje i njene sposobnosti da odgovori: nuklearni udar ne bi bio proporcionalan pretrpljenim uvredama — i, osim tog posljednjeg aduta, Putin ne može da isporuči mnogo osim praznih prijetnji. Umjesto niza eskalacionih opcija, čini se da je sposoban samo za, bukvalno, nuklearnu opciju – onu koja bi mogla da osudi njegov režim, a možda i samu Rusiju, pozivanjem na odgovarajući odgovor. Pribjegavanje tom posljednjem, očajničkom činu ne bi donijelo pobjedu ni po jednom scenariju.
Šta bi onda Putin mogao da kaže Rusiji i svijetu na Dan pobjede 2023. — u stvarnosti, dan za razmišljanje o porazu? Odgovor je da njegove riječi više nisu važne. Osvajanje čak i kratkotrajne, lokalizovane pobjede zahtijeva akciju, a ukrajinska kontraofanziva će uskoro pokazati na šta je, ako je uopšte, Putinova Rusija još uvijek sposobna u ovom odsjeku.
