.webp){kind=icon}
Predsjednica Evropske centralne banke, Christine Lagarde, na panelu Savjeta za inostrane odnose (engl. Council on Foreign Relations) u Njujorku 17. aprila tekuće godine, iznijela je opšti stav o tektonskim promjenama u domenu geopolitike, koje direktno utiču na strukturu globalne ekonomije: "Svjedočimo fragmentaciji globalne ekonomije na blokove koji se međusobno nadmeću, gdje svaki od datih blokova nastoji da privuče ostatak svijeta bliže poziciji sopstvenih strateških interesa i vrijednosti. Ova fragmentacija može voditi ka okupljanju oko dva bloka, na čijem su čelu dvije najveće svjetske ekonomije (Sjedinjene Američke Države i Kina)."
Gospođa Lagarde je nastavila sa opisom perioda stabilnog razvoja po završetku Hladnog rata, koji žitelji Zapadnog Balkana nisu osjetili jer su bili u stanju etnonacionalnih ratova, te da je taj period sada, po svemu sudeći, završen, negativne posljedice čega će, igrom slučaja, žitelji Zapadnog Balkana manje osjetiti jer su ostali u stanju zamrznutih etničkih konflikata, samospriječeni da se do kraja integrišu u globalne politekonomske tokove.
Koliko je region Zapadnog Balkana samoizolovan u eho komori neostvarenih velikonacionalnih projekata 19. vijeka svjedoči i činjenica da čitav ovaj nastup predsjednice Evropske centralne banke nije uopšte propraćen od strane domaćih medija, njen govor, čak ni njegovi fragmenti, nisu prevedeni.
Pritom, riječi gospođe Lagarde podcrtavaju ono što je već sasvim jasno, ali je bilo neophodno i da se javno kaže – počeo je novi Hladni rat između SAD i Kine.
Možda je govor gospođe Lagarde umakao pažnji domaće, zapadnobalkanske, javnosti upravo zato što dolazi iz sfere ekonomije, dok su oni upućeni isključivo na sferu politike, kao da može postojati uspješna politička strategija koja nije podržana snažnim i postojanim ekonomskim rastom.
Razumije se da je govor Winstona Churchilla od 5. marta 1946. godine u kome se po prvi put spominje termin "gvozdena zavjesa" bio upečatljiviji i istoričniji, ali naše doba je doba cifara, što znači racio, razum prije svega, dok je Churchill živio u razdoblju riječi, konkurentskih ideala.
Gospodin Churchill je još uspio i da tačno predoči granice, geopolitičke konture, novog svjetskog odmjeravanja snaga – "Od Ščećina na Baltiku do Trsta na Jadranu, gvozdena zavjesa se spustila širom Kontinenta", dok savremena politika, rukovođena racionalnim, ne mitološkim, doživljajem stvarnosti ne trpi sličnu patetiku. Vrijednosti figuriraju i u savremenim govorima, spominje ih uzgred i gospođa Lagarde, međutim, te demokratske vrijednosti jesu trijumf razuma – dogovorna, redovna smjena vlasti, kao lijek od revolucija, to jest nagle i nepredvidive smrti politekonomskog sistema.
Bloomberg
Demokratija omogućava dugoročno ekonomsko planiranje, dok se građani odlučuju za ove ili one detalje zamršenog mozaika. Naše demokratske vrijednosti su opet odlika našeg razuma, ne slijepe eshatološke vjere u spas koji donose neprimjenljivi ideali. Ni Kina ne pati od bolesti ideala, njena neprivlačna, rigidna, totalitarna politička i ekonomska struktura proizvod je njenog civilizacijskog i istorijskog puta, koji se u budućnosti može, a i ne mora približiti našem, Zapadnom, političkom iskustvu.
Novi Hladni rat
Tako je i započeo novi Hladni rat, njegova dramatična manifestacija tek predstoji za koju godinu, vjerovatno u nekom pokušaju blokade, ne direktne invazije, Tajvana, ali je zapravo sukob već krenuo.
To se najbolje vidi u sferi ekonomije, pa je stoga tu i najavljen ili možda je bolje reći priznat, budući da su se uslovi za sukob već stekli. Naizgled podijeljena Amerika, ne odstupa od zajedničke spremnosti za otpor kineskom izazovu. Sve vrijednosne i geopolitičke razmirice demokrata i republikanca, kojima svjedočimo u Ukrajini i odnosu prema Rusiji, zamiru kada na dnevni red dođe Kina. Vidjeli smo kako Sjedinjene Američke Države (SAD) okupljaju koaliciju zemalja, koje su bitan dio lanca proizvodnje mikročipova, kako bi ograničile izvoz istih u Kinu i usporile njen tehnološki rast u ovom vitalnom domenu. Takođe smo bili svjedoci infrastrukturnih utrkivanja američkih i kineskih kompanija u polju proširenja i kontrole nad mrežom protoka informacija u okviru svjetskog interneta.
Najnovije vijesti iz Vašingtona tvrde da je predsjednički ukaz koji će regulisati ulaganja američkog kapitala u Kinu već spreman. Naime, Bijela kuća je već obavijestila Trgovinsku komoru SAD o opštim uslovima pripremljenog ukaza. Kompanije sa sjedištem na teritoriji SAD biće u obavezi da državi prijave svaku namjeravanu investiciju u kineske tehnološke kompanije, naročito one koje se bave proizvodnjom mikročipova.
U teorijskom smislu, svjedočimo kraju slobodne trgovine, jer američke kompanije prethodno nisu bile ograničene po pitanju gdje će ulagati svoj kapital, izuzimajući određene inostrane kompanije na crnoj listi, za koje se sumnja da finansiraju terorističke pokrete i tome slično. U praksi, ipak, SAD ne žele da načine previše agresivan korak koji bi vodio u dublji prekid ekonomskih odnosa sa Kinom, taj trenutak još nije nastao.
Mjere su ciljane i precizne, takoreći hirurške. Na isti način uzvraća i Kina, mada je njena retorika u domenu politike agresivna, možda čak i nešto napadnija nego što je ranije bila. U prethodnim mjesecima, Kina je uvela niz ograničenja ili je sprovela inspekcijski nadzor nad poznatim američkim kompanijama u polju tehnologije kao što su Lockheed Martin, Raytheon i Micron, a drakonski je novčano kaznila ili sprovela pretres prostorija finansijskih kompanija Mintz i britanskog Deloitte. Kineski zvaničnici nisu krili da su ove mjere odgovor na novi kurs američke politike prema Kini, koju u Pekingu nazivaju "tehnološkom blokadom".
Osim ovih, poprilično primitivnih udara na zapadne kompanije, svojstvene mnogim diktaturama, Kina priprema i suptilnije, ali bolnije mjere. Kina obrađuje oko 60% litijuma na svjetskom nivou, 65% kobalta i još oko trećine nikela i bakra, a ujedno je i jedan od najvećih eksportera rijetkih metala poput silicijuma. Kina kontroliše i tržište rijetkih elemenata koji se koriste u proizvodnji pametnih telefona, električnih kola i solarnih ploča, tačnije 80% svjetske proizvodnje itrijuma, terbijuma i neodijuma.
Bloomberg
Treba obratiti pažnju da je Evropi preko potreban litijum, metal koji je pronađen u Zapadnoj Srbiji, a čija je najavljena eksploatacija izazvala seriju ekoloških protesta u državi. To se pitanje politikanstvom pretvorilo u borbu opozicije sa vlašću, a treba da bude oko toga koju i koliku će ekonomsku korist građani Srbije imati od datog rudnika, koliko će od toga prihodovati državni budžet i na šta će biti utrošen zarađeni novac. Na kraju će ta toliko poznata zapadnobalkanska politička nedoraslost omogućiti korporaciji bolje uslove, jer se rasprava vodila oko sasvim pogrešnih aspekata.
Teško da će Kina naglo uvesti ograničavajuće mjere za izvoz ovih materijala, već će se prije služiti prijetnjama da što više suzi ograničenja koja dolaze iz Vašingtona. Peking vrlo dobro razumije da bi naglim prekidom izvoza rijetkih metala bio napravljen američko-evropski ujedinjeni front, onakav kakav je nastao protiv Rusije nakon invazije na Ukrajinu.
Premda, možemo pretpostaviti da je to samo pitanje vremena, jer je jasno da je prvi predsjednik Kine posle Maoa koji drži sve uzde vlasti u svojim rukama stavio reintegrisanje Tajvana kao svoj najviši cilj (kako bi opravdao svoj imperatorski status pred nemirnom i još uvek uticajnom kineskom birokratijom). I kao što je Putin bio ubijeđen da će energetska zavisnost Evrope od Rusije podijeliti Zapadni blok i ako napadne Ukrajinu, Si je ubijeđen da će ekonomske veze Evrope i Kine biti jače od američko-evropske povezanosti, što će biti testirano na primjeru Tajvana.
