.webp){kind=icon}
Kada se odrasla djeca vrate svojim roditeljima, to zna uzrokovati mnoštvo kulturoloških tjeskoba, a često se zna reći i kako su se vratili roditeljima na grbaču. Ili da ih nisu uspjeli lansirati u svijet odraslih.
No nedavni radni dokument nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja trebao bi otkloniti ove strahove i predrasude. Grant M. Seiter, Mary J. Lopez i Sita Slavov promatrali su kako se ponašaju odrasli u dobi od 51 do 69 godina kada se njihova odrasla djeca vrate kući. Zanimljivo, otkriveno je kako povratak djece kući nije imao utjecaja na imovinsko stanje roditelja.
Glavni razlog je to što je većina selidbi kući kratkotrajna i često je rezultat neočekivanog šoka, poput gubitka posla ili razvoda od partnera. Odrasla djeca najčešće se ponovno isele kad opet "stanu na noge". Mjera koja pokazuje omjer kućanstava u populaciji također potvrđuje ideju da je većina povrataka kući privremena. Djeca koja su se ponovno uselila kući, većinom se poput bumeranga ponovno isele van obiteljske kuće.
Tijekom vrhunca pandemije COVID-19 došlo je do naglog pada u stopi formiranih kućanstava, što znači da je manje mladih odraslih formiralo vlastita kućanstva, prema istraživanju Fedovih ekonomista Daniela Garcije i Andrewa Pacioreka. No u ožujku 2022. stopa kućanstava u populaciji za osobe mlađe od 30 godina oporavila se od velikog dijela pada.
To je posve drukčija slika naspram recesije iz 2008. godine, kada je stopa kućanstava kod mlađih odraslih osoba uporno ostala nekoliko postotnih bodova ispod razine u kojoj je bila početkom 2000-ih. Taj trend znači da je još nekoliko milijuna odraslih dugotrajno ostalo živjeti sa svojim roditeljima.
Depositphotos
No čini se kako ni to nije veliki problem. Dokument NBER-a, koji je promatrao odgovore na anketu koja se provodila svake dvije godine od 1992. do 2014., nije pronašao značajne statističke dokaze da je povratak odrasle djece kući imao negativan utjecaj na bogatstvo, radno vrijeme, zdravlje ili zadovoljstvo životom njihovih roditelja, čak ni u razdoblju nakon velike recesije.
Ako se pogleda korak dalje, povratak djece kući zapravo može i poboljšati položaj roditelja. Studija NBER-a otkrila je kako se neka odrasla djeca mogu preseliti kući da bi se brinula o roditeljima koji se suočavaju sa zdravstvenim problemima, dok drugi mogu pomoći u poslovima i odgovornostima ili čak pridonijeti kućnim troškovima, ako imaju financijska sredstva.
Ipak, postoje upozorenja. Kako bi odrasla djeca kao bumerang došla kući, njihovi roditelji morali su biti relativno financijski sigurni da bi to uopće bila opcija, a o tome mogu razmišljati samo roditelji i djeca koji njeguju dobar odnos.
Rad se također usredotočio na relativno mladu odraslu djecu, prosječne dobi u uzorku od 25 godina. "Teško je sa sigurnošću znati, ali veća je vjerojatnost da će starija djeca koja se vraćaju kući doći s djecom u pratnji, što bi moglo više utjecati na financije ili čak ubrzati odluku o prestanku rada kako bi pomogli u brizi o djeci", istaknuto je u radu.
Depositphotos
Konačno, postojala je jedna skupina za koju se činilo da je povratak djeteta kući imao učinka. Muškarci mlađi od 62 godine, koji s djetetom koje se vratilo kući spadaju u obitelji s višim dohocima, rekli su da misle da će vjerojatnije raditi puno radno vrijeme i nakon 65. godine.
Prema Seiteru, višem znanstvenom suradniku s American Enterprise Institutea, to je pomalo slabašna veza jer su muškarci očekivali promjenu nekoliko godina kasnije, vjerojatno dugo nakon što se dijete ponovno iselilo. Osim toga, nisu prijavili nikakvu razliku u svom bogatstvu.
Kad se žalim zbog učenja malog djeteta na samostalno obavljanje potreba, moji prijatelji sa starijom djecom ponekad će odgovoriti: "Mala djeca, mali problemi… velika djeca, veliki problemi". Odrasla djeca boomera možda se suočavaju s velikim problemima kada se vrate kući, ali čini se da privremeni zajednički život svima može pomoći prebroditi teška razdoblja.
