.webp){kind=icon}
Nakon više od dvadeset i tri godine, građani Srbije i dalje se sećaju NATO bombardovanja. Pamte ga i oni koji su podržavali Slobodana Miloševića i njegovu gubitničku i zločinačku politiku koja Srbiji nije donijela nijedan pozitivan rezultat, a pamti ga i ona druga polovina Srbije koja je deset godina pokušavala da sa vlasti zbaci tog (post)komunističkog autokratu. Pamte ga jer su bombe padale ne samo na vojne ciljeve, ne čak ni na vile Miloševića i njegovih korumpiranih crno-crvenih saradnika, već i na civilne objekte.
Tako su namjerno gađani ciljevi povezani sa distribucijom (ali ne teškim bombama objekti primarne proizvodnje) električne energije. NATO zvaničnici, kao na primjer američki general Wesley Clark, argumentovali su ove napade na električnu mrežu Srbije željom da izbace vojne snage SR Jugoslavije sa Kosova, ali i nastojanjem da umanje kvalitet svakodnevnog života građana Srbije, kako bi oni posumnjali u ispravne namjere svog političkog rukovodstva (ili drugim riječima kako bi odlučili da zbace Slobodana Miloševića sa vlasti). O tome je pisao "Washington Post", 25. maja 1999. godine.
Danas, ukoliko smognemo snage da preskočimo unaprijed dvije i po decenije, svjedoci smo istovjetnog pokušaja da se napadom na civile jedna država prinudi na kapitulaciju. Umjesto Wesleyja Clarka tu je Dmitry Peskov, portparol Vladimira Putina, koji je 24. novembra tekuće godine izjavio da ukrajinsko rukovodstvo ima sve mogućnosti da pristane na zahtjeve ruske strane i tako zaustavi patnju svog stanovništva.
Bloomberg
NATO komandovanju je bilo savršeno jasno da ostavljanjem građanskih bolnica bez električne energije ni na kakav način ne umanjuje borbene kapacitete Miloševićevih oružanih snaga na Kosovu. Ruskom komandovanju je takođe jasno da ne zaustavljaju ukrajinske vojnike na frontu kada raketnim napadom dovedu do nestanka struje u Kijevskom institutu za bolesti srca i prinude tamošnje hirurge da pod svjetlom baterijskih lampi sprovode složne zahvate nad pacijentima kojima prijeti smrt (kao što je na kameru snimio Boris Todurov direktor pomenutog instituta). Zato će i građani Ukrajine pamtiti ovaj rat (koji je mnogostruko strašniji i razorniji od vojnog napada isključivo iz vazduha) tokom čitavog XXI vijeka.
Ukrajinski energetski sistem izgrađen je u XX vijeku kao dio sovjetskog sistema snabdijevanja električnom energijom, te je stoga Ukrajina do početka ovog rata bila infrastrukturno povezana sa dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza koji se s njom graniče – Rusijom, Belorusijom i Moldavijom. Kao što je i elektrifikacija u drugoj Jugoslaviji sprovedena tako da nisu sve oblasti čak i među različitim republikama bile nezavisne po pitanju dopremanja električne energije (ili vode) jer se radilo o jednoj državi, tako je i Ukrajina zavisila od konekcija sa Rusijom.
Bloomberg
Od početka rata, a tačnije 16. marta ove godine, Ukrajina i Moldavija povezale su se sa energetskim sistemom Evropske unije, a prekinule konekciju sa Rusijom. Ovim potezom uspješno se završio proces sinhronizacije ukrajinske i moldavske električne mreže sa Kontinentalnim evropskim područjem sinhronizacije (CESA), započet još 2017. godine (tri godine nakon aneksije Krima i početka rata u Donbasu). Ukrajina i Moldavija u skladu sa time mogu da dobijaju električnu energiju iz sistema EU (Ukrajina iz Poljske, Moldavija iz Rumunije).
Tri cilja
U ratu za struju postoje tri različita cilja – infrastruktura za distribuciju električne energije, transformatori i proizvodni kapaciteti. Pošto Ukrajina raspolaže sa četiri nuklearne elektrane, jedna od kojih se nalazi u Zaporoškoj oblasti na teritoriji pod trenutnom kontrolom ruskih oružanih snaga, nije moguće uništiti njene proizvodne kapacitete u potpunosti (bez veoma ozbiljne eskalacije ratnih dejstava koje bi sa sobom nosile i teške posljedice po rusku stranu). Osim toga, Ukrajina raspolaže sa dvanaest hidroelektrana (velikih kapaciteta), koje su uglavnom razmještene duž Dnjepra. Bombardovati njih je takođe eskalacija ratnih dejstava jer se hidroelektrane oslanjaju na brane, a njihovo uništenje znači potapanje čitavih područja što bi dovelo do lokalnih, pa i regionalnih, humanitarnih katastrofa. Ovo su dva bitna stuba električnog sistema Ukrajine, međutim, postoji i treći – termoelektrane.
Bloomberg
Ukrajina raspolaže sa petnaest strateški raspoređenih termoelektrana i one predstavljaju mete za rusku armiju. Postoje još i termoelektro centrale, one proizvode i toplotu, što je veoma bitno za državu na dalekom istoku Evrope kao što je Ukrajina, ali one imaju manje kapacitete za proizvodnju struje.
Prema tome, nije moguće ostaviti Ukrajinu bez struje, jer najveći nuklearni i hidro kapaciteti ne mogu biti uništeni bez eskalacije rata, ali je moguće bombardovati transportnu energetsku mrežu i termoelektrane. Time se građani Ukrajine ostavljaju bez struje i grijanja (pod relativno teškim klimatskim uslovima) na određeno vrijeme u zavisnosti od količine prekinutih veza i brzine popravki. Pošto Rusija ne raspolaže sa dovoljno preciznih raketa, ona nije u stanju da sprovodi svakodnevno raketiranje ukrajinske električne mreže, stoga se ruska armija fokusira na pojedinačne masovne udare koje sprovodi periodično (jedanput ili dvaput u mjesec dana).
Ukrajinske službe za hitne intervencije na električnoj mreži uglavnom u toku od jednog do tri dana uspijevaju da saniraju prekide veza i u potpunosti ponovo uspostave konekciju sa glavnim proizvodnim kapacitetima. Ipak, ukoliko su pogođeni transformatori velikih kapaciteta kvar može biti složeniji ili se dragocjena aparatura mora nabavljati sa Zapada.
Kako bi bila izbjegnuta humanitarna katastrofa, Ukrajini su potrebni prevozni generatori velikih kapaciteta i protivvazdušna odbrana. I jedno i drugo ona dobija kao pomoć od SAD i država EU (Evropska komisija je osnovala centar za koordinaciju pomoći Ukrajini po ovom pitanju u Poljskoj i distribucija stotina neophodnih generatora je uveliko započeta).
Ukrajina će kroz zimske mjesece morati da pretrpi restrikcije (planirane i izazvane ruskim udarima), moraće da izdrži život u stanovima bez cjelodnevnog grijanja (postojaće period kada će stambene zgrade biti grijane). Dio Ukrajinaca će vjerovatno biti primoran da iznova potraži utočište u zemljama EU u vidu izbjeglica (mnogi su se i vratili nakon što je prestala da postoji neposredna opasnost od zauzimanja Kijeva).
Moldavija uvučena u rat za struju
Moldavija je povezana sa sudbinom Ukrajine (i po pitanju električne energije i u geostrateškom smislu). Pad Ukrajine znači i pad Moldavije, kao što i presjecanje električnih veza u Ukrajini podrazumijeva i nestanak struje u čitavoj Moldaviji.
Ova mala država između Ukrajine i Rumunije bez pristupa moru nalazi se u veoma nezavidnoj poziciji – u njoj je dislociran mali kontingent ruske armije (Pridnestrovlje), a glavna termoelektrana za snabdijevanje Kišinjeva je takođe izgrađena u Pridnestrovlju.
Bloomberg
Za Moldaviju postoje dva puta snabdijevanja električnom energijom – linija od 330kv preko Ukrajine i linija od 400kv iz Rumunije (obje vode do termoelektrane u Pridnestrovlju). Mimo toga, Rusija podržava opozicione snage u toj državi i podupire organizaciju antivladinih protesta (za sada neuspješnih). U oktobru su ruske rakete, lansirane iz Crnog mora put Ukrajine, narušile vazdušno prostranstvo Moldavije, a u novembru je presretnuta ruska raketa pala u atar moldavskog sela blizu granice sa Ukrajinom.
Vladimir Putin se ne odlučuje za direktan napad na Moldaviju jer bi u tom slučaju ukrajinska armija vrlo brzo likvidirala ruski kontingent u Pridnestrovlju, a postoje i realne šanse da bi Rumunija, članica NATO, pritekla u pomoć svom susjedu gdje živi veliki broj ljudi sa rumunskim državljanstvom (642 hiljade od oko 2,7 miliona stanovnika Moldavije).
Iz tog razloga, Kremlj uvlači i Moldaviju u svoj rat za struju, u nadi da će ako već ne padne vlast u Kijevu, onda pasti vlada Moldavije u Kišinjevu (što potencijalno vodi u različite scenarije – od građanskog rata u Moldaviji do otvaranja drugog fronta kroz Pridnestrovlje).
Rat za struju se odvija u uslovima kada cijene energenata u Evropi prevazilaze nivoe prethodnih godina i kada dio evropskih država ulazi u umjerenu recesiju (među njima Njemačka). To otežava ekonomsku podršku Ukrajini i Moldaviji. Budući da je EU uspjela da obezbijedi sebi stabilan prolazak kroz ovu zimu, sada je prinuđena to da omogući i Ukrajini i Moldaviji. Prvi test je uspješno prošao, sada slijedi drugi.
