.webp){kind=icon}
Čak i dok ruski predsjednik Vladimir Putin nastavlja opak i neuspješan rat u Ukrajini, on se trudi proširiti svoje ambicije. Rusija pokušava potkopati demokratije širom Evrope, usmjeravajući sredstva i podršku ekstremno desničarskim grupama i propagandnim operacijama.
Putin je našao posebno plodno tlo na Balkanu, gurajući svoje gledište da Sjevernoatlantski savez ima namjeru da marginalizuje ruski, slovenski i pravoslavni svijet. U centru ovih napora je Srbija, najvažnija bivša jugoslavenska država koja nije članica NATO-a.
Kada sam bio vrhovni saveznički komandant u NATO-u od 2009. do 2013. godine, često sam posjećivao Balkan. Alijansa je imala više od 15.000 vojnika u mirovnoj misiji na Kosovu, maloj otcijepljenoj republici koja je prkosila Srbiji i proglasila nezavisnost. Ovo je izazvalo značajan rat 1999. godine, u kojem su NATO avioni bombardovali i glavni grad Srbije Beograd. Ipak, srbijanske vlade radile su na poboljšanju odnosa sa Zapadom i na dobijanju članstva u Evropskoj uniji.
Ali u Srbiji i manjim susjednim zemljama postoje sve opasnije snage koje podržavaju Putina. Rusija je odbila priznati Kosovo; gotovo sigurno stoji iza pokušaja državnog udara u maloj Crnoj Gori 2016. godine i podržavala je separatističke elemente u Bosni i Hercegovini.
Iznad svega, Putin želi zadržati Srbiju i BiH van NATO-a i EU. On također želi podstaknuti podršku katastrofi u Ukrajini i generalno odvratiti pažnju Zapada stvaranjem tenzija — posebno između Srbije i Kosova.
Putin želi zadržati Srbiju i BiH van NATO-a i EU/Andrey Rudakov/Bloomberg
Unutar komplikovane politike BiH, Putin nastavlja njegovati podršku. Prošlog mjeseca je ugostio Milorada Dodika, nerekonstruisanog srpskog nacionalistu koji vodi etnički srpski entitet u BiH - Republiku Srpsku. Neki sumnjaju da bi Dodik rado uništio svoju naciju kako bi udovoljio svom gospodaru u Moskvi.
Kako onda Zapad može da se suprotstavi naporima Rusije? Otprilike 3.500 preostalih vojnika mirovnih snaga je važan činilac, ali nije odlučujuće. Prava konkurencija se prebacila na informacioni rat i ekonomsko angažovanje.
Što se tiče informacija, Moskva ima prednost. Ona je duboko uključena u širenje lažnih narativa o ratu, nastojeći da prikaže rusku "specijalnu vojnu operaciju" kao panslovensku misiju da ujedini svojeglave Ukrajince (koji su i sami Sloveni) s majkom Rusijom. Ovo dobro igra na krajnjoj desnici, kao što se i očekivalo, ali i među stanovništvom u cjelini: junska anketa je pokazala da skoro dvije trećine Srba kaže da je NATO kriv za rat, dok oko 10 odsto smatra Rusiju uglavnom ili potpuno krivom.
Na sreću, Moskva nema mnogo toga ponuditi u smislu ekonomskih podsticaja. Srpski izvoz u Evropu je skoro 15 puta veći od izvoza u Rusiju i dramatično bi se povećao sa članstvom u EU. Neposredno, Srbija i BiH žele zadržati mogućnost svojih državljana da putuju bez viza u EU, gdje su Rusi sve više isključeni.
Ključ za SAD, EU i NATO je jednostavan: ne uzimajte Balkan – posebno Srbiju i BiH – zdravo za gotovo. Te dvije nacije treba da budu na postepenom putu ka članstvu u EU, čak i ako ponekad nisu savršeni saveznici protiv Rusije, a NATO bi trebalo nastaviti blisko s njima da sarađuje na vojnoj obuci i vježbama.
Rusija će nastaviti zabijati klin između Balkana i Zapada. Srbija i BiH treba da shvate da, iako Moskva može da ponudi snabdijevanje prirodnim gasom, to je taktičko iskušenje koje blijedi u poređenju sa strateškom vrijednošću širokog članstva sa Zapadnom Evropom.
