.webp){kind=icon}
Europa polako napreduju u nastojanju oslobađanja od ruskog energetskog zagrljaja, a spas joj dolazi od dobavljača dizela s Bliskog istoka.
Naime, podaci Vortexe, koja se bavi praćenjem transporta plina i goriva morskim putem, pokazuju kako će ukupan udio dizela i plina s Bliskog istoka povećati na 31 posto ukupnog uvoza, s prosječnih 19 posto u prethodnih 12 mjeseci. Istovremeno, udio ruskih energenata trebao bi pasti na 39 posto u odnosu na ranijih prosječnih 51 posto.
Države Europske unije užurbano pokušavaju diversificirati izvore energije prije nego što u veljači na snagu stupi zabrana pomorskog uvoza ruskog goriva. Ta je mjera pak dio paketa sankcija kojima se Moskvu kažnjava zbog invazije na Ukrajinu. Neke od kompanija već su se zbog rasta cijena prirodnog plina morale prebaciti na korištenje naftnih derivata kao energenata, što je dodatno iscrpilo zalihe goriva.
Analitičar za naftu tvrtke Turner Mason Jonathan Leitch kaže kako će "Europa morati povećati uvoz s Bliskog istoka već od početka naredne godine, odnosno nakon što na snagu stupe europske sankcije".
Opskrba dizelom s Bliskog istoka
Podaci Vortexa o kretanju tankera u rujnu, koje je obradio Bloomberg, ukazuju na to da u Europu s Bliskog istoka dnevno dolazi oko 509 tisuća barela, što je najviše od početka 2019. godine.
Dok se Europa užurbano trudi osigurati nove dobavne pravce, snažne isporuke s Bliskog istoka svakako pomažu u tome da se lakše nosi sa sve manjim prilivom iz Rusije. Opskrbu dizelom već je ograničilo jesensko održavanje rafinerija, ukazuje Leitch. Naime, izvoz dizela iz SAD-a i Indije u Europu već je ograničen sezonskim održavanjima, što povećava potrebu snažnije opskrbe s Bliskog istoka.
Istodobno, podaci Insights Globala pokazuju kako su zalihe dizela i naftnog plina u skladištima europskog čvorišta Amsterdam-Rotterdam-Antwerpen na najnižim razinama od 2008. godine.
Neke od europskih rafinerija mogle bi se suočiti s nepovoljnim ekonomskim pokazateljima, smatra Leitch, jer pokušavaju doći do zaliha jeftinije nafte kojom bi nadomjestile ruski ključni izvozni brend Urals, a istovremeno se moraju nositi i s visokim cijenama plina potrebnog za preradu crnog zlata u naftne derivate.
"S druge strane, bliskoistočne rafinerije leže na obilnim količinama lokalne sirove nafte i jeftinim rafinerijskim gorivima", zaključio je.
