.webp){kind=icon}
U 2023. godini 3,6 milijuna Amerikanaca navršit će 40 godina i odmah pošiziti, ako već nisu. Ovo je već treća skupina milenijalaca koji slave ovaj jubilej. No oni se vjerojatno neće pobuniti kao što su to učinili njihovi roditelji u svojim četrdesetima i pedesetima kupnjom atraktivnih brodica ili rezervacijom letova za Bali nakon odustajanja od penjanja po hijerarhijskoj ljestvici. Neće se razvesti od supružnika (jer ga nemaju) ili napraviti tetovažu (koju već imaju). Ne, ova će generacija drukčije prebroditi krizu srednjih godina. Ionako si ne mogu priuštiti drugi izbor.
Nastale razlike u bogatstvu između milenijalaca (Emerging Millennial Wealth Gap) naslov je izvješća koje je 2019. podnijela nezavisna skupina za strateško promišljanje New America i u kojemu je navedeno da osobe rođene između 1981. i 1996. zarađuju 20 posto manje od baby boomera u njihovoj dobi. Podaci Banke saveznih rezervi u St. Louisu (Federal Reserve Bank of St. Louis) pokazuju kako prosječna vrijednost njihove imovine iznosi 162 tisuća dolara (152 tisuća eura) u usporedbi s imovinom pripadnika generacije X iste dobi čija vrijednost iznosi 198 tisuća dolara (186 tisuća eura).
Mnogi su čimbenici utjecali na veće siromaštvo sredovječnih milenijalaca u usporedbi s njihovim prethodnicima. Financijska kriza 2008. koju je uzrokovao krah dot.com tržišta najviše je oblikovala početak njihova radnog vijeka. Podatci Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (National Bureau of Economic Research) pokazuju da ukupan rast plaće iznosi 70 posto tijekom prvih deset godina radnog vijeka, no u slučaju recesije tijekom tog razdoblja postoji mogućnost dugoročnog pada od devet posto. U izvješću Centra za istraživanje mirovina (Center for Retirement Research) iz 2021. navedeno je kako su milenijalci između 28 i 38 godina generacija s najgorim omjerom neto imovine i dohotka.
Iako manje zarađuju i štede, neprestano im se sugerira da budu odvažniji. Sve je više stručnjaka koji smatraju da treba promijeniti posao svakih dvanaestak godina, a 2021. zabilježeno je rekordno davanje otkaza u SAD-u po mjesecima. Industrija dobrobiti i samoopskrbe zarađuje više od četiri bilijuna dolara (3,8 bilijuna eura) godišnje na globalnoj razini. Unatoč većoj dostupnosti sprava za tjelovježbu i tehnologije u odnosu na prethodne generacije, rezultati ankete koju je tvrtka Technogym provela na 5000 milenijalaca pokazali su većinsko nezadovoljstvo razinom dobrobiti. Samo 52 posto anketiranih ocijenilo je razinu svoje dobrobiti "dobrom" ili "odličnom".
"Nesretni su jer se osjećaju zarobljenima, ali zapravo nemaju previše mogućnosti", smatra Steven Mintz, povjesničar s Teksaškog sveučilišta u Austinu (University of Texas at Austin) i autor knjige Vrhunac života: povijest suvremena odrastanja (The Prime of Life: A History of Modern Adulthood). "Oni ne mogu samo ispisati ček i napustiti sve."
I "krizu srednjih godina" već je nagrizao zub vremena jer ove godine navršava 58 ljeta. Navedeni fenomen kao spoj mlohavosti i panike izvrgnut je ruglu, a američkoj javnosti predstavio ga je psiholog Elliott Jaques 1965. u znanstvenom radu depresivnog naslova Smrt i kriza srednjih godina (Death and the Mid-Life Crisis). Rezultati istraživanja, koje je kao 48-godišnjak proveo Jaques, pokazali su da kreativne osobe kao što su skladatelji i umjetnici doživljavaju nagli pad ili promjene oko 35. godine života. Jaques tvrdi da u tom razdoblju ljudi zamjenjuju optimistično mjerenje vremena pesimističnim pristupom kojim se vrijeme više ne računa "od rođenja" nego "do smrti".
Njegov objavljeni rad odmah je ostavio trag i doveo do izdavanja knjiga, nastupa na televiziji, pa čak i osnivanja radne skupine za istraživanje samoubojstava sredovječnih muškaraca. Značajke ovog fenomena utvrđene su na samom početku: bila je riječ o boljci karakterističnoj za bijele muškarce srednje klase. Otprilike u isto vrijeme raširena društvena previranja omogućila su blažu osudu u slučaju razvoda od žene i ženidbe mlađom ženom (od 1960. do 1969. stopa razvoda narasla je s 2,2 na 3,2 posto i dosegnula svoj vrhunac 1980. kad je iznosila 22,6 posto), a nesputani komercijalizam nikad nije bio prihvaćeniji u jednoj generaciji. Kupnja brzog automobila bila je u jednakoj mjeri odraz domoljublja i izvještačenosti. Stoga je zgodna slučajnost što je Chevrolet Camaro pušten u prodaju 1966. godine.
Prva demografska skupina koja je doživjela krizu srednjih godina prema Jaquesovoj definiciji bila je tiha generacija (eng. Silent Generation), odnosno ljudi rođeni desetak godina prije Prvoga svjetskog rata, a njihovi potomci boomeri preuzeli su mnoge iste obrasce ponašanja nakon što su navršili 40 godina u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Generacija X preuzela je titulu nultih godina ovog stoljeća. Ova skupina odrasla na Nirvani ubrizgala je dozu svojega prepoznatljivog buntovništva. Da je Ben Affleck navršio 40 godina šezdesetih godina prošlog stoljeća, vjerojatno se ne bi odlučio za tetovažu preko cijelih leđa.
Sve nas to dovodi do sadašnjosti i sredovječnih milenijalaca. "Putokaz života istrunuo je", kaže Mintz. "Smjernice za 25., 35. ili 50. godinu života? Sasvim su izblijedjele."
Po čemu se onda razlikuje život ovih novopečenih četrdesetogodišnjaka? Po štednji, jasno. Kupuju bicikle umjesto novih automobila, otisnu se na cestu te si usput poboljšavaju zdravlje i produljuju život. Bave se pustolovnim hobijima umjesto odlazaka na plastične operacije.
"Danas prevladava stav da niste nužno stari ako ste sredovječni" te da vas vježbanje i putovanja pomlađuju, kaže Mark Jackson, autor knjige Uništeni snovi: intimna povijest krize srednjih godina (engl. Broken Dreams: An Intimate History of the Midlife Crisis). Međutim, takvo provođenje slobodnog vremena ima svoju cijenu "koja je ipak povoljnija od kupnje Porschea ili Ducatija ili preljuba".
Zahvaljujući prilagodljivim radnim protokolima koje je iznjedrila pandemija stari kliše napuštanja obitelji zamijenjen je dizanjem sidra cijelog klana i preseljenjem na mjesto s boljim omjerom kvalitete i troškova života. "Selidba na Aljasku više nije puka maštarija", tvrdi Mintz. "To možete učiniti odmah uz rad na daljinu."
Umjesto razvoda mnogi parovi ponovno razmatraju monogamiju i način na koji dijele prostor. Francis Sultana, dizajner interijera koji živi i radi u Londonu, tvrdi da je tzv. soba za hrkanje, odnosno druga spavaonica, danas uobičajena pojava u domovima koje uređuje za klijente u dugim vezama. On i njegov partner spavaju u zasebnim spavaonicama najmanje deset godina. "Tako su svi sretni, osobito ako vam se razlikuju ciklusi rada i spavanja", kaže. "Odvojene spavaonice nekad su bile sasvim uobičajene."
U većini slučajeva uopće nije riječ o drastičnim promjenama. Lucia Knight, direktorica konzultantske tvrtke za "planiranje karijere u srednjoj dobi" Midlife Unstuck, nudi sljedeće objašnjenje: "Trenutačno žonglirate s previše loptica da biste ih samo tako ispustili" kad želite krenuti novim smjerom. "Stoga se posvećujete svakoj od tih deset loptica života kako biste ostvarili cilj."
Zajedno s klijentima radi na postupnim, a ne naglim promjenama. Primjerice, glavna direktorica jedne banke počela se baviti kukičanjem radi ublažavanja tjeskobe, a zatim je taj svoj hobi pretvorila u unosan dodatni posao. Jedna je medicinska sestra počela raditi na pola radnog vremena kako bi mogla pohađati tečaj tapeciranja te je razmatrala da se počne baviti izradom namještaja. Knight je izjavila da 40 posto njezinih klijenata čine žene. Smatra da "ovo više nije pretežno muški fenomen."
"Mislim da se nitko nije zamarao krizom srednjih godina žena u šezdesetim godinama prošlog stoljeća", kaže Annabel Rivkin, suosnivačica mrežnog mjesta za sredovječne žene Midult. "Jednostavno su ostavljene, stoga je bila riječ o reakciji, a ne akciji."
Rivkin više voli izraz "prekretnica u srednjoj dobi", nadajući se kako se razgovor o ovoj fazi života neće svesti samo na teme seksa, rastave ili kupovne moći.
Milenijalci ne moraju paničariti zbog sredovječnosti. Nedostatak novca kojim biste svoj život učinili zanimljivijim zapravo može biti oslobađajuće iskustvo, tvrde pojedini savjetnici. Ako je do krize došlo zbog toga što ponovno želite preuzeti kontrolu nad životnim okolnostima i sudbinom, uvijek postoji jedna valuta koju možete kontrolirati: svoje vrijeme.
Sarah Knight, autorica priručnika koji su se našli na top-ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa, među kojima je i Kako vam se život čudesno mijenja kada vam se živo j**e (The Life-Changing Magic of Not Giving a F*ck), predlaže da svoje vrijeme, energiju i novac doživljavamo kao emocionalnu valutu na temelju koje treba izraditi "j*budžet". "Potrošite svoju 'j*bolovu' na stvari i ljude koji vas usrećuju ili barem na one od kojih imate neku korist. A ne na sve suprotno od toga", kaže.
Umjesto "Može, nema problema", odgovorite "Razmislit ću o tome i javiti ti se!". Prestanite se zamarati opravdanjima za odbijanje poziva, spoja ili ponude za posao. Recite samo "ne, hvala" jer nikomu ne dugujete objašnjenje. Nemojte toliko razbijati glavu oko toga hoće li vas netko smatrati ljubaznim. "Dok god ste ljubazni i pristojni, niste učinili ništa loše", smatra Knight.
Osnivačica Midulta Rivkin sredovječnost naziva razdobljem "sređivanja svojeg sr**a" kad žene okreću leđa pokornosti. "Moji džepovi nisu duboki i gladna sam života", kaže. "Smatram da sad slobodno možete reći j**iga."
Kad je prvi put iznesena ideja krize srednjih godina "uglavnom se smatrala depresivnim razdobljem", kazao je Jackson, autor knjige Uništeni snovi. No naša su se očekivanja stubokom promijenila. "Naviknuti smo na mijenjanje radnih mjesta. Kasnije se vjenčamo i kasnije dobivamo djecu čiji je broj manji nego prije. Ali i dulje živimo, stoga smo produljili sredovječnost."
Ti dulji rasporedi također će promijeniti dinamiku krize srednjih godina koja ide dalje. Jackson novo normalno ne smatra jednim trenutkom u kojemu nam toliko prekipi da odlučimo promijeniti život iz korijena, nego konstantom i vremenom za mirno preispitivanje i ponavljanje koje će milenijalcima i onima nakon njih omogućiti rekalibraciju bez okretanja života naglavačke.
Prvi pripadnici generacije Z navršit će 40 godina 2037. Možda to tada nećemo ni primijetiti, kaže Rivkin. "Generacija Z proživljava krizu identiteta svakih 30 sekundi", kaže. "Stoga više nema toliko pravila o mogućem vremenu za resetiranje naših života."
