Automobili na vodik ponovno privlače pažnju kao potencijalno rješenje za održivu mobilnost, no njihova mala prodaja i nedostatak infrastrukture predstavljaju ključne prepreke. Europska automobilska industrija u isto vrijeme pokušava uhvatiti korak s novim ekološkim normama koje postaju sve strože.
Naime, Europska unija već je usvojila niz strogih propisa koji ciljaju smanjenje emisija CO2, s naglaskom na postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. Ovi propisi potiču proizvođače automobila na prelazak na ekološki prihvatljivije tehnologije.
Tehnologija vodikovih gorivih ćelija nudi rješenje koje ne emitira štetne plinove, ali istovremeno pruža prednosti klasičnih automobila - poput dugog dometa i brzog punjenja.
Automobili na vodik privukli pažnju
Na nedavno završenom Paris Motor Showu, nekoliko automobila na vodik izazvalo je veliku pažnju. Među njima se ističe Toyota Mirai, jedan od prvih komercijalno dostupnih automobila na vodik, koji je predstavljen s poboljšanim performansama i duljim dosegom.
Hyundai je također izložio model Nexo, naglašavajući svoj fokus na vodikovu tehnologiju unatoč nedavnom povlačenju određenih modela u SAD-u zbog sigurnosnih rizika. Iako su ti problemi povezani s curenjem vodika, Hyundai i dalje vidi Nexo kao ključni model u segmentu automobila na vodik.
Problemi u infrastrukturi
Ipak, unatoč potencijalu vodika, prodaja vozila na vodik trenutačno je vrlo niska. U Adria regiji, primjerice, Srbija još uvijek nema nijedan automobil na vodik u ponudi.
Prema riječima Borisa Ćorovića iz Udruženja uvoznika automobila, u Srbiji trenutačno nema automobila na vodik u prodaji jer ne postoji infrastruktura za punjenje takvih vozila. Ćorović objašnjava da bi vodik mogao biti atraktivna tehnologija, ali je potrebna mreža stanica za punjenje i tehnologija za proizvodnju plavog ili zelenog vodika, što u ovom trenutku nedostaje.
Slična je situacija i u Hrvatskoj, gdje tržište automobila na vodik još nije razvijeno. Nenad Pleteš, direktor MG Motor Adriatic, smatra da je vodik ozbiljna tehnologija što je vidljivo iz ranije spomenutih ulaganja igrača poput Toyote i Hyundaija, ali također vjeruje da će primjena vodikovih automobila u osobnom prijevozu biti ograničena zbog manjka infrastrukture.
Rješenje za teretni transport
Ipak, vodikova tehnologija već pokazuje veliku primjenu u teretnom transportu, kao što su kamioni i autobusi, gdje su domet i brzina punjenja ključni faktori. Damir Višošević, direktor za Toyotu u BiH, ističe da u segmentu autobusa i kamiona postoji više proizvođača koji koriste vodik, u usporedbi s onima za osobne automobile.
Tako je i Toyota u BiH nedavno prezentirala autobus na vodik, a Višošević je kao pozitivan primjer istaknuo grad Ljubljanu gdje je nedavno raspisan natječaj za nabavu autobusa na vodik čija se isporuka očekuje vrlo brzo.
"Vodik ima smisla koristiti ondje gdje je zaista potreban, posebno u sektorima koji zahtijevaju velike količine energije ili u transportu na većim udaljenostima", rekao je Tomaž Katrašnik s ljubljanskog Fakulteta strojarstva. Prema njegovim riječima, cijena vodika trenutno iznosi između dva i šest eura po kilogramu, ali se ta cijena može mijenjati ovisno o zemlji i budućim ekološkim kaznama zbog emisijskih kvota.
Reakcije na vodik su mješovite. Dok jedni vjeruju da bi vodik mogao igrati ključnu ulogu u smanjenju emisija i postizanju ciljeva za 2035. godinu, kada se očekuje prestanak prodaje automobila s motorima na unutarnje izgaranje, drugi su skeptični. Glavne prepreke ostaju visoki troškovi proizvodnje vodika i nedovoljna infrastruktura, što bi moglo ograničiti njegovu širu primjenu u automobilima.
Više o vodiku u autoindustriji saznajte u videu.