Francusku očekuje nekoliko dana političkog pregovaranja između najvećih političkih stranaka s ciljem da krajnje desničarsku stranku Marine Le Pen Nacionalno okupljanje spriječe u osvajanju apsolutne većine u državnom parlamentu.
Podsjetimo, Le Pen je u prvom krugu glasovanja osvojila 33,2 posto glasova, krajnje ljevičarski Novi narodni front osvojio je 28 posto podrške, dok je Renesansna stranka Emmanuela Macrona tek treća, osvojivši 20,8 posto glasova birača.
Glasače čuju samo krajnje političke opcije?
Unatoč mogućoj političkoj kombinatorici koja bi zadržala Le Pen izvan vladajuće koalicije, za desničare ovi izbori predstavljaju ozbiljan zamah. Podrška Nacionalnom okupljanju je od 2017. skočila u čak 98,6 posto francuskih općina, pokazala je Bloombergova analiza podataka francuskog ministarstva unutarnjih poslova. No i odziv na prvom krugu izbora bio je najveći još od 1997. godine, a Le Pen i njezini saveznici uspjeli su udvostručiti podršku u 83,3 posto općina u kojima im je porasla popularnost.
Riječ je o fenomenu koji je prisutan i u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu, kaže za Bloomberg Adria Connect profesor ekonomije i međunarodnih odnosa na Pariškoj školi za visoke poslovne studije Jeremy Ghez.
"Sve više ljudi smatra da je jedini način da se njihova prava poštuju i da se čuje njihov glas – glas za ekstremne političke stranke, u ovom slučaju Marine Le Pen ili krajnju ljevicu Jean-Luca Mélenchona. Mislim da su konvencionalne političke opcije neuspješno odgovorile na potrebe građana", kaže Ghez.
Talijanski presedani – prvo Meloni, sada Draghi?
U ovom trenutku većina anketa ukazuje na to da je desničarski blok točno ispod granice za apsolutnu većinu od 289 zastupničkih mjesta. To znači da bi svaki desničarski premijer bio politički ranjiv, što bi predstavljalo ozbiljan izazov stranci koja se planira boriti i za predsjedničku poziciju na izborima 2027.
Druga opcija, labavi savez dijela lijevih stranaka i Macrona, malo je vjerojatna, smatra Ghez, s obzirom na brojna neslaganja u vezi s ključnim pitanjima. Međutim, taj scenarij otvara i mogućnost o kojoj se malo govori – tehnokratsku vladu. Kako kaže Ghez, ako se Francuska u "discipliniranju" i okupljanju desnice povela talijanskim primjerom Giorgie Meloni, Italija bi mogla poslužiti kao uspješan primjer tehnokratske vlade koju je vodio Mario Draghi.
Giorgia Meloni | Bloomberg
"Cilj tehnokratske vlade je stabilizirati zemlju i ako dođe do pat-pozicije. To je dobra mogućnost jer Francuska ima mnogo tehnokratskih talenata – Pascal Lamy, bivši lider Svjetske trgovinske organizacije, Christine Lagarde, predsjednica Europske središnje banke, iako je mala vjerojatnost da bi ona preuzela tu ulogu. Ali tehnokratski talent pomogao bi Francuskoj prebroditi krizu, sigurno ne bezbolno, ali svakako uz manje boli. U ovom trenutku sve opcije lebde u zraku", zaključio je Ghez.
O tome prijeti li Francuskoj grčki scenarij, ali i fenomenu udaljavanja desničarskih stranaka od euroskepticizma, detaljnije u razgovoru u videu.
.webp){kind=icon}
